Generalni rezultati / zapažanja 08

1.2. Generalni rezultati / zapažanja

 

Za potrebe ovog izvještaja analitički tim je izdvojio 12.962 novinska teksta. Najviše tekstova (2.535 ili 21 %) odnosio se na ekonomska, socijalna i kulturna prava, slijede pravo na pravično suđenje (2.505 ili 19 %), pravo na život (1.777 ili 14 %), prava manjina (1.535 ili 12 %), politička pravda (1.182 ili 9 %), prava djeteta (939 ili 7 %) i sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti (689 ili 5 %). Sve ostale kategorije bile su zastupljene sa manje od tri procenta.

Činjenica da su (ugrožena) ekonomska, kulturna i socijalna prava najprisutnija u medijskom izvještavanju, ilustrativan je primjer općeg stanja u bh. društvu, gdje su najugroženije socijalne kategorije radnička klasa, osobe sa invaliditetom, demobilisani borci, penzioneri i da se problemi sa kojima se suočavaju pripadnici ovih populacija gomilaju, jer odgovorni nivoi vlasti (državni, entitetski, kantonalni) nisu u stanju da ispune svoje obaveze. Razlozi su brojni, a u ovoj analizi kao najučestaliji pokazali su se sljedeći: raširena korupcija u svim porama bh. društva, veliki broj političkih afera, zloupotreba položaja, kao i sama činjenica da su u BiH kolektivna prava iznad individualnih, tako da su njeni narodi „manjine“ u zavisno u kojem dijelu BiH žive. U izveštaju State Departmenta za 2007. godinu stoji kako država BiH slabo poštuje ljudska prava, a kao pitanja koja izazivaju zabrinutost navedena su:

… zloupotreba položaja od strane policije, neadekvatni uslovi u zatvorima, maltretiranje i zastrašivanje novinara, diskriminacija i nasilje nad ženama i etničkim i vjerskim manjinama, opstrukcija povratka izbjeglica, trgovina ljudima i ograničenje prava pri zapošljavanju. [1]

Zanimljivo je da se, kada je izvještavanje o sudskim procesima u pitanju, najviše pisalo o suđenjima i presudama za razne kriminalne radnje, poput pljački i zloupotrebe položaja. Takvih tekstova bilo je 941. Slijede suđenja za ratne zločine (882),  suđenja i presude za ubistva (376), dok je tekstova koji su se odnosili na rad sudova bilo 306. Mediji o sudskim procesima ne izvještavaju dovoljno korektno. Napise (tekstove) o sudskim procesima koji se vode za počinjene ratne zločine karakteriše vidna politička intoniranost u većini analiziranih medija. Često se članci, koji bi trebalo da prenose informacije o sudskim procesima, baziraju na snažnoj refleksiji prošlosti, manipuliranju brojkama stradalih u ratu, generalnim nepovjerenjem prema sudstvu i centraliziranosti sudskih institucija u Sarajevu. Ovo je posebno slučaj sa Glasom Srpske, gdje su indikativni naslovi nekih od članaka: Vode istrage samo protiv Srba (28.02.), U BiH se osporavaju Srpske žrtve (25.02.) i dr. Ovo je posebno obrađeno u dijelu izvještaja koji se bavi pravom na pravično suđenje.

Neke teme su, to se u analizi može lako uočiti, analizirane u sklopu različitih kategorija. Na primjer, ubistvo maloljetnog Denisa Mrnjavca u Sarajevu, o kojem su mediji mnogo izvještavali, svrstano je i analizirano u kontekstu ubistava, maloljetničke delinkvencije, suđenja za ubistva, prava na slobodu okupljanja (kao reakcija na ubistvo i porast maloljetničke delinkvencije, građani Sarajeva su u prvoj polovini 2008. godine organizirali nekoliko protesta). Takva preklapanja bilo je, jednostavno, nemoguće izbjeći.

Kvalitativni dio analize medija pokazao je da još uvijek u BiH postoji snažna diskriminatorska praksa većine medija, koja se u najvećoj mjeri ogleda u upotrebi neadekvatne terminologije, politički „obojenog“ izvještavanja, nedostatku relevantnih izvora i sugovornika/sugovornica, senzacionalističkog pristupa, posebno kod političkih tema i nacionalističke retorike. Medijsko izvještavanje, kada govorimo o narušavanju ljudskih prava na osnovu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, može se predstaviti kroz sljedeće karakteristike:

a)      Nedostatak senzibiliziranosti za adekvatnu  terminologiju (mediji nerijetko izvještavaju o određenim problemima koristeći kolokvijalnu terminologiju i imenovanja koja u određenim kontekstima mogu biti diskriminirajuća: narkoman/narkomanka, maloljetnička prostitucija, monstrum, mentalno zaostao, psihički  bolesnik);

b)      Senzacionalistički pristup (mediji o temama, poput ratnih zločina ili maloljetničke delinkvencije, ali i kada je riječ o ubistvima, samoubistvima i slično, izvještavaju senzacionalistički, sa naslovima u kojima prije bilo kakvog sudskog procesa, ili donošenja presude, optuženi, ili osumnjičeni, su već nazvani “monstrumom“, zločincem”, “ubicama” i slično, ovdje se, također, ubraja i objavljivanje fotografija djece, bilo da su počinila djelo, ili im je nanesena određena šteta/nasliništvo);

c)      Korištenje neprihvatljive i diskriminatorske terminologije, kao što je slučaj sa medijskim izvještavanjem o LGBTIQ populaciji: “neprirodno, bolesno i devijantno ponašanje” (Dnevni avaz, 28.08.), “njima treba medicinska pomoć” (Dnevni avaz, 28.08.), “nemoralnih i razvratnih iživljavanja”, “pederi i njihovi donatori i promotori” (SAFF, 22.08.), “to su oni što im ne smeta kad brkovi žare i što hemoroide leče ubadanjem, ako je reč o muškoj varijaciji na tu temu. Kod žena, ta pojava objašnjena je higijenom mačaka u kojoj je potrebno mnogo lizanja da bi se postiglo savršenstvo u čistoći” (Novi reporter, 03.09.);

d)     Narušavanje etičkog kodeksa novinarske profesije ustanovljenog od strane Vijeća za štampu BiH (problem poštivanja Kodeksa je svakodnevan, bilo kada govorimo o diskriminatorskim praksama prema određenim nacionalnim, seksualnim, spolnim manjinama, bilo preuzimanjem uloge suca/sutkinje, gdje mediji “donose presudu” prije samog suda, nedovoljnom zaštitom djece, posebno kada je riječ o objavljivanju fotografija, adrese stanovanja, naziva škole koju pohađa i drugo).

Osim Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda korisni dokumenti i mehanizmi za praćenje poštivanja i narušavanja ljudskih prava su Konvencija o pravima djeteta Ujedinjnih nacija i Konvencija o eliminaciji diskriminacije žena (CEDAW – Convention on the Elimination of Discrimination against Women).

---

[1] Izvori su: Dnevni avaz, 12. mart 2008, strana 2 i Oslobođenje, 12. mart 2008, strana 10.