Raspodjela državne imovine (11)

Komentariši Go to comments

Odlukom o formiranju Komisije za državnu imovinu[1] data je definicija državne imovine  i ona obuhvata sljedeće:

a) imovinu, koja se sastoji od pokretnih i nepokretnih stvari, novčanih sredstava i potraživanja novčanih sredstava i stvari, koja pripada državi BiH na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije, bez obzira da li se, na dan donošenja ove odluke, smatra vlasništvom ili posjedom, ili je upisana kao imovina bilo kojeg nivoa vlasti ili javne organizacije u BiH i bez obzira da li je tom imovinom, u periodu od prestanka postojanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), na bilo koji način ili u bilo kojem obliku raspolagalo neko pravno lice ili organ javnog ili privatnog karaktera, ili

b) imovinu, koja se sastoji od pokretnih i nepokretnih stvari, novčanih sredstava i potraživanja novčanih sredstava i stvari, na koje je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina (SRBiH) i bilo koji od njenih organa prije 31. decembra 1991. god, bez obzira da li se ta imovina, na dan donošenja ove odluke, smatra vlasništvom ili posjedom, ili je upisana kao imovina bilo kojeg nivoa vlasti uspostavljenog Ustavom BiH ili bilo kojeg drugog nivoa vlasti ili javne organizacije ili organa u BiH i bez obzira da li je tom imovinom, u periodu od prestanka postojanja SRBiH, na bilo koji način ili u bilo kojem obliku raspolagalo neko pravno lice ili organ javnog ili privatnog karaktera; ili

c) svaku druga imovinu za koju Komisija utvrdi, nakon što izvrši analizu katastra, zemljišnih knjiga i drugih javnih knjiga, da ulazi u podjelu iz tačke a) stava 1 člana 3 ove odluke.

Dana 09.04.2009. godine Vijeće ministara BiH donijelo je Odluku o formiranju Radne grupe za popis imovine. Zadatak Radne grupe je bio da pripremi popis uz tehničku podršku Generalnog sekretarijata Vijeća ministara. Ovom odlukom je određen rok do kojeg Radna grupa treba da izvrši popis, 30.09.2009. Međutim, do 07.07.2009. na redovnom zasjedanju ove grupe utvrđeno je da ova grupa ne može postići konsenzus ni o jednom prijedlogu u pravcu pokretanja procesa izrade popisa državne imovine. S obzirom na ovo, Ured Visokog predstavnika je odlučio da pruži tehničku pomoć u izradi popisa državne imovine, nakon čega se pismenim putem obratio zemljišnoknjižnim uredima i katastrima sa zahtjevom da svaki od njih pripremi konkretne podatke i dostavi dokumentaciju do 15.09.2009.

Odlukom Visokog predstavnika[2] od 11.09.2009. o popisu državne imovine prikupljanjem podataka o nepokretnoj imovini koja spada u predmetnu imovinu utvrđenu u Odluci Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 9.04.2009. godine o “formiranju Radne grupe za popis imovine“ unutar i izvan BiH stvoren je pravni i operativni okvir za vršenje popisa pod pokroviteljstvom OHR-a. Članom 3. je određeno da „popis nepokretne imovine utvrđen u članu 1. ove Odluke poslužit će kao osnov kako bi se osiguralo da svaka razina vlasti u Bosni i Hercegovini posjeduje imovinu neophodnu za vršenje svojih ustavnih i zakonskih nadležnosti”. Također, istim članom je propisano da „popis koji se dostavi organima vlasti Bosne i Hercegovine, sukladno prethodnim stavkom ovog člana, poslužit će kao osnov za diskusije u pravcu postizanja sporazuma između vlada radi razriješenja cilja vezanog za državnu imovinu kako je utvrdilo Vijeće za provedbu mira”. Članom 7. ove odluke propisano je da „popisom nepokretne državne imovine izrađenim na osnovu ove Odluke neće se ni na koji način prejudicirati ishod procesa raspodjele vlasništva nad državnom imovinom između Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, o čemu su navedene stranke dužne postići sporazum. Pored toga, radi izbjegavanja svake sumnje, sporazumom između vlada o raspodjeli vlasništva nad nepokretnom državnom imovinom koja je utvrđena popisom izrađenim sukladno ovoj Odluci, ni na koji način se neće prejudicirati prava vlasništva države i drugih razina vlasti u pogledu državne imovine koja nije obuhvaćena sporazumom između vlada predviđenim prema članu 3, stav 3. ove Odluke, a koja se eventualno mogu naknadno riješiti odlukom nadležnog suda ili budućim zakonodavstvom, što se odnosi i na, između ostalog, pokretnu i nepokretnu imovinu koja inače spada u predmet državne imovine definiran članom 1. ove Odluke, a koja nije obuhvaćena popisom izrađenim sukladno ovoj Odluci“.

Decembra 2009. godine sačinjen je Završni izvještaj[3] Popisa državne imovine u Bosni i Hercegovini pod pokroviteljstvom Ureda Visokog predstavnika. U istom je dat prikaz okvira u kojem je OHR preduzeo aktivnosti u izradi popisa državne imovine, objašnjena je metodologija po kojoj su prikupljeni podaci u zemlji i van njenih granica, prikazan je način na koji su dobiveni podaci obrađeni, dat je pregled dobivenih rezultata popisa uključujući i procjenu kvaliteta i složenosti podataka. Također je priložen i statistički rezime izvršenog popisa. Svrha ovog izvještaja leži prvenstveno u tome da organi vlasti na osnovu njega izvrše identifikaciju cjelokupne državne imovine i riješe sva povezana pitanja prava vlasništva nad tom imovinom. Svoj rad na popisu državne imovine OHR je okončao dostavljanjem prikupljene dokumentacije entiteskim vladama i Brčko distriktu i pozivom upućenim političkim liderima da pristupe pregovorima o raspodjeli državne imovine.

Dana 14.09.2010. godine Narodna skupština Republike Srpske je donijela Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriju Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja[4]. Usvajanje ovog Zakona izazvalo je brojne reakcije, prvenstveno bošnjačkih delegata u NSRS –a, koji su podnijeli tužbu za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnom sudu RS –a, dok je Upravni odbor PIC – a istakao da se ovim jednostranim činom podrivaju dugotrajna nastojanja da se državna imovina raspodijeli tako da se osigura funkcionalnost svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini.[5] U decembru je Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS –a donijelo odluku da zakonom o državnoj imovini koja se nalazi na teritoriji ovog entiteta i pod zabranom je raspolaganja nije povrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda.

Nakon odluke Ustavnog suda RS –a, uslijedila je reakcija OHR – a, 5. januara 2011, visoki predstavnik je izdao Nalog kojim se obustavlja primjena Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriju RS – a i pod zabranom je raspolaganja.[6] U Nalogu se konstatuje da je najmanje jedan zahtjev za ocjenu spomenutog zakona najavljen pred Ustavnim sudom BiH. Najavljeni zahtjev[7] za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti podnio je 6. Januara 2011, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, Sulejman Tihić.

Na 88. plenarnoj sjednici održanoj 14 – 15. oktobra 2011. godine, Vencijanska komisija je usvojila amicus curiae brief za Ustavni sud BiH o Zakonu Republike Srpske o statusu državne imovine koja se nalazi na teriotoriju Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja[8]. Zaključci do kojih je došla Venecijanska komisija su sljedeći:

  • Zakon Republike Srpske “o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriju RS i pod zabranom  je raspolaganja” krši osnovno načelo da se, u federalnim državama, pitanja raspodjele ovlasti (državna imovina se može posmatrati kao pitanje incidentalnih ovlasti) između centralne države i federalnih jedinica mora riješiti na federalnom nivou, bilo federalnim ustavom ili federalnim zakonodavstvom donesenom po takvom ustavu. Osnovni princip na kojem se ta raspodjela mora zasnivati jeste da se imovina mora raspodjeliti svakom nivou kako bi se svakoj komponenti države omogućilo da vrši svoje ustavne funkcije. Teritorijalni i historijski kriteriji se također mogu koristiti u raspodjeli državne imovine.
  • Zakon o državnoj imovini RS, dakle, prisvaja ovlasti koje ne mogu pripadati federalnoj jedinici jer se te ovlasti tiču raspodjele ovlasti te su inherentno federalne.
  • Zakonom se također krši funkcionalni princip raspodjele imovine u federalnoj državi. On zadire u autonomiju Bosne i Hercegovine time što predviđa da Republika Srpske može sklopiti ugovor sa Vijećem ministara BiH “o ustupanju na korištenje dijela imovine potrebne institucijama BiH radi obavljanja poslova iz njihove nadležnosti”. Korištenje te imovine pripada ipso iure državi i ne može zavisiti o mogućem sporazumu Republike Srpske.

Ustavni sud BiH je 18. novembra 2011. godine održao javnu raspravu[9] u ovom predmetu. Pored zastupnika u ime podnosioca zahtjeva i zastupnika donosioca osporenog zakona, na javnoj raspravi svoja mišljenja su iznijeli pravni eksperti i predstavnici nadležnih institucija.[10]
Vijećanje u ovom predmetu nastaviće se na narednoj plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH u januaru 2012. godine.

[1] Odluka Vijeća ministara BiH o osnivanju Komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u upravljanju državnom imovinom, Sl.gl. BiH, br. 10/05, 18/05, 69/05 i 70/05.

[4] Službeni glasnik Republike Srpske br.135/10;

[5] Izjave i saopštenja OHR –a, Upravnog odbora PIC –a i predstavnika entitetskih vlasti dostupne na: http://www.slobodnaevropa.org/content/bih_rs_drzavna_imovina_skupstina_rs_vijece_za_provodjenje_mira/2160983.html;

[7] Predmet u postupku pred Ustavnim sudom, br. U – 1/11;

[10] Pored Vencijanske komisije, pozivu Ustavnog suda da iznesu svoja stručna mišljenja odazvali su se Zvonimir Kutleša, predsjedavajući Komisije za državnu imovinu, prof. dr. Edin Šarčević, vandredni profesor Pravnog fakulteta u Leipzigu i Mustafa Begić, nekadašnji predsjedavajući Državne komisije za restituciju. Mišljenje prof. dr. Edina Šarčevića dostupno na: http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/Strucno_misljenje.pdf.

  1. Trenutno nema komentara.
  1. No trackbacks yet.

Komentariši