Pravo na život i ljudsko dostojanstvo (08)

5. Pravo na život i ljudsko dostojanstvo

 

 

Tokom 2008. godine zabilježili smo 1.777 tekstova koji su se pojavili u ovoj kategoriji. Najviše tekstova odnosilo se na ubistva (600), zatim na prava žrtava (487), opasnost od epidemije bruceloze (166), samoubistva (148), prijetnje smrću javnim ličnostima (129), problem zagađenog okoliša (104), neadekvatne uslove života koji su često uzrok smrtnih slučajeva (56), nesavjesno i nestručno liječenje (48), te generalno na humanost i (ne)povredivost ljudskog dostojanstva (39).

U nekoliko navrata mediji su izvještavali o neadekvatnim, pa često i brutalnim, metodama policije. Tako Glas Srpske, izvještava o događaju od 5. januara 2006. godine u selu Bjelogorci kod Rogatice, u akciji EUFOR-a, koja je za cilj imala hapšenje Drage Abazovića koji se sumnjiči za ratne zločine, poginula je njegova supruga Rada (47), a teške povrede zadobio je njihov devetogodišnji sin Dragoljub kome je tom prilikom oštećen dio kičmenog stuba, lijeva noga, abdomen i tanko crijevo.[1] Braća Vrančići iz Banja Luke prijavili su da ih je 20-ak policijaca u civilu brutalno pretuklo, udarajući ih pištoljima po glavi. Po njima, povoda za ovakvo nasilje nije bilo, a spasila ih je policijska patrola koja je naišla.[2] Poslije optužbe braće Vrančić iz Banja Luke da ih je policija brutalno pretukla, slučaj se našao i na banjalučkom Okružnom tužilaštvu.[3] Advokat pravoslavnih sveštenika, Jeremije i Aleksandra Starovlaha, Miljan Pucar pozvao je prvog zamjenika visokog predstavnika u BiH, Rafija Gregorijana, da im, nakon hapšenja, Radovana Karadžića i dokazanosti da Starovlasi nisu bili mreža njegove podrške, pomogne da naplate štetu. Starovlasi su teško povrijeđeni 1. aprila 2004. godine kada su pripadnici SFOR-a izveli akciju s ciljem hapšenja Karadžića u Parohijskom domu na Palama. U Izvještaju Komisije za utvrđivanje istine o događajima na Palama Parlamentarne skupštine BiH navodi se kako su „Starovlasi povrijeđeni prekomjernom upotrebom sile SFOR-a“. Za oštećenje Parohijskog doma, SFOR je ckrvenoj općini Pale platio 6.150 eura, dok su kao čin dobre volje za liječenje Starovlaha nudili 70.000 konvertibilnih maraka, ali ne kao odštetu.[4]

Početkom marta 2008. godine, radnoj jedinici pogrebne usluge Javnog komunalnog preduzeća Gradska groblja Visoko obratio se Samid Sinanović iz Visokog zbog prijave smrti i zahtjeva za organiziranje ukopa mrtvorođenog djeteta njegovog brata. Međutim, kada je pomoćnik direktora za javne službe Gradskog groblja Visoko, Sabahudin Ćosović, stupio u kontakt sa uposlenikom mrtvačnice u Kliničkom centru Univeziteta u Sarajevu, obaviješten je da Gradsko groblje Visoko ne može preuzeti tijelo mrtvorođenog djeteta s obzirom da Klinički centar ima potpisan ugovor o preuzimanju i sahranjivanju mrtvorođenih beba, amputiranih dijelova tijela, te drugog patološkog otpada sa preduzećem Pokop iz Visokog, čiji je vlasnik visočki hodža, Mehmed Omanović.[5]

 

5.1. Ubistva

 

Ubistva su često bila tema medijskog izvještavanja i, uglavnom, su punila stupce crne hronike u analiziranim medijima. Najčešće su u pitanju bili obračuni mafije i raznih grupa bliskih kriminalu, nešto rjeđe ubistva motivirana pljačkom. Zabilježeno je i nekoliko slučajeva maloljetničke delinkvencije. Ubistva su sigurno jedna od najprisutnijih tema u štampanim medijima. Primjetno je da su izvještavanja o ubistvima muškaraca prisutnija od izvještavanja o ubistvima žena. Na osnovu analize navedenih tekstova, primjetno je da većina medija imaju tendenciju ka senzacionalizmu, te zbog toga narušavaju osnovne etičke kodekse novinarske profesije, a detaljnim navođenjem nasilnih scena potiču nasilje, čime krše član 3 Kodeksa za štampu BiH.[6] Tako je Dnevni avaz objavio članak o ubistvu žene od strane supruga: “Pokušao ženu zadaviti pertlama, a onda je usmrtio sjekirom… Prema izjavama nadležnih policijskih inspektora, u sobi gdje je žena ubijena na sve strane je bilo krvi“.[7]

Događaj koji je dobio najviše medijskog prostora u proteklom periodu je ubistvo dječaka Denisa Mrnjavca: „Mnogi su se zabrinuli za svoju bezbjednost i bezbjednost svoje djece, zbog slučaja Denisa Mrnjavca, dječaka koji je preminuo nakon što su ga u tramvaju bez povoda napali.”[8] “Jedan od njih je izvukao nož i Denisa ubo u stomak, nakon čega su sva trojica pobjegla iz tramvaja. Policija je privela Nermina Sikirića (17), za kojeg je, prema svim dokazima, utvrđeno da je ubo Denisa Mrnjavca. Nešto kasnije, na lokalitetu Starog Grada uhapšeni su i Ademir Lelović (18) i Berin Talić, koji su učestvovali u premlaćivanju i ubistvu Denisa Mrnjavca. Utvrđeno je da je Ademir Lelović tek napunio 18 godina i navodno je učenik Ugostiteljske škole.”[9]

Mediji, osim toga, imaju tendenciju stigmatiziranja osobe koja je počinila ubistvo, čime dodatno potiču nasilje u društvu. Tako je Dnevni avaz izvještavao o višestrukom ubistvu koje se desilo u selu Lipinica: “Monstrum ubio šestoro: U selu Lipnica, zaselak Trstije, kod Tuzle, jučer ujutro, nekoliko minuta prije šest sati, u ubilačkom pohodu na svoje rođake i komšije, četrdesetpetogodišnji Tomislav Petrović iz Trstija, ubio je šest osoba, a jednu teško ranio. Prema tvrdnjama komšija, od kojih su mnogi bili očevici ovog masakra.”[10]

Ubistvo o kojem su mediji dosta pisali bila je eksplozija bombe na Palama u kojoj su poginuli Vlatko Mačar i Mladen Vlaški. Ubistvu Mačara, za koje se tvrdi da je jedna od epizoda u obračunu paljanske mafije, mediji su posvetili značajnu pažnju. Prilikom ubistva, stradao je i Milan Vlaškić (25). Kako su izvjestili mediji:

…u ranim prijepodnevnim satima, u srijedu 30. januara, na Palama je na do sada nezapamćeno svirep način, aktiviranjem auto-bombe, likvidiran Vladimir Vlatko Mačar, moćni lokalni kriminalac, pri čemu je poginuo i slučajni prolaznik Milan Vlaškić, a ranjeno još pet nedužnih građana.

Nakon ubistva na Palama, Nezavisne novine prenose tužnu ispovjest Mare Vlaškić, majke nevino stradalog Milana:

Milan mi je bio sve, a sada sam ostala sama.[11]

Osim pojedinačnih slučajeva ubistava, mediji su redovno pratili izvještaje o počinjenim ubistvima izdate od strane ministarstava unutrašnjih poslova:

…Prošle godine u Federaciji je bilo 29 ubistava i sva su rasvijetljena. Smanjen je broj krivičnih djela i prekršaja, ali nismo zadovoljni stanjem sigurnosti drumskog saobraćaja jer je broj saobraćajnih nesreća povećan za 11,6 odsto, rekao je Alić u pauzi radnog sastanka ministara i policijskih komesara posvećenog poboljšanju koordinacije policijskih. [12]

Nezavisne novine (05.01.2008.) i Dnevni list (06.01.2008) objavili su izvještaj o registriranim ubistvima počinjenim u Republici Srpskoj.

“Samo jedno ubistvo nije rasvijetljeno: U prvih pola godine zabilježena su i 122 samoubistva, odnosno sedam više. Bilo je i devet napada više na policajce, a 121 pripadnik MUP-a našao …” [13]

“Nerasvijetljeno 137 ubistava: … je iz osvete, svađe, koristoljublja, neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, a nerijetka su i ubistva počinjena u klasičnim mafijaškim obračunima. Prema podacima koje je Dnevni avaz dobio iz … 2000., kada je ova policijska agencija formirana. Od tada smo na području Distrikta imali tri ubistva koja nisu riješena. Među njima je i ubistvo djevojčice Suzane Simikić, počinjeno 2001. … izjavio je Emkić. Od 1. januara 1996. do 30. juna ove godine u FBiH su izvršena 744 ubistva, od kojih 77 još nije razriješeno.”[14]

“Ubistva, pljačke, razbojništva, silovanja, krađe automobila: Ubistva, pljačke, razbojništva, silovanja, krađe automobila… U prvih šest mjeseci 2008. godine u Kantonu Sarajevo ubijeno je pet ljudi, osam ih je preživjelo pokušaj ubistva, 65 ih je prošlo … u oblasti djela protiv imovine krađe, provale, razbojništva; zatim života i tijela ubistva, pokušaji ubistva, teške povrede…”[15]

Tokom 2008. godine, mediji su u značajnoj mjeri izvještavali i o ubistvu Milana Vukelića koje se desilo krajem 2007. godine, u banjalučkom naselju Starčevića, u ulici Jug Bogdana, u neposrednoj blizini sjedišta Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Pojedini su mediji, uglavnom oni iz Republike Srpske, smatrali da je u pitanju bio obračun ljudi bliskih podzemlju, dok su mediji iz Federacije, prije svega magazini,  tvrdili da je u pitanju politički motivirano ubistvo. U rješavanje ovog ubistva uključio se i američki FBI[16], dok su Vlada i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske raspisali nagradu prema kojoj je za informaciju o ubistvu Vukelića moguće je dobiti i do 100.000 konvertibilnih maraka.[17]

 

5.2. Samoubistva

 

Izvještavanje o samoubistvima činilo je dobar dio tekstova u ovoj kategoriji. Većinom su to bile kratke vijesti, ili izvještaji, koji nisu ulazili u motive počinioca.

Pored izvještavanja o pojedinačnim slučajevima samoubistava, mediji su u nekoliko navrata izvještavali i o trendovima samoubistava koristeći se statistikom. Tako je Dnevni list početkom februara 2008. godine, konstatirao kako su u Mostaru zabilježena dva samoubistva u četiri dana, što je zabrinulo njihove sugrađane, jer statistika pokazuje da su se za četiri posljednje godine u ovom gradu ubile 102 osobe.

Kako je izvjestilo Oslobođenje, statistički podaci za Federaciju BiH pokazuju da je u ovom dijelu države recesija (tako se tvrdi u tekstu) izazvala i veći broj samoubistava, bar kada se posmatra isti period (januar) u toku 2008. godine. Samo u januaru 2009. godine na području Federacije BiH zabilježeno je 20 samoubistava, dok je u toku 2008. godine u Federaciji zabilježeno 225, a u Republici Srpskoj 266 samoubistava. Najveći broj samoubica starije je od 50 godina (u Republici Srpskoj je 171 lice te dobi stradalo na ovaj način, u Federaciji je taj broj 122), dok je u oba entiteta najmanje samoubica među najmlađima u dobi do 18 godina (u Republici Srpskoj je četvoro a u Federaciji troje maloljetnika diglo ruke na sebe).

Zabrinjavajuća je statistika samoubistava i za prvu polovinu 2008. godine, upozorava isti list nekoliko mjeseci kasnije i ona pokazuje da su u tom periodu ruku na sebe digle čak tri osobe mlađe od osamnaest godina. Do kraja juna 2008. godine ubilo se 155 osoba, od toga 113 muških i 42 žene. Najviše (95) starosne je dobi iznad 50 godina, dok je 35 samoubica imalo od 30 do 50 godina. Najviše se ljudi ubilo vješanjem (79), zatim vatrenim oružjem (34), ručnom bombom (15), utapanjem (14) dok se 13 osoba ubilo na neki drugi način.[18] U Republici Srpskoj je u prvih šest mjeseci 2008. godine evidentirano 155 samoubistava, što je za 11,5 posto više u odnosu na isti period 2007. godine. Podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske pokazuju da je veći broj ubica muškog spola i to njih 113.[19]

 

5.3. Žrtve ratova

 

Rat koji se vodio u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih godina ostavio je iza sebe veliki broj civilnih žrtava rata, čiji su status i egzistencija i 14 godina nakon mirovnog dogovora upitni.

U pitanju su obilježavanja godišnjice stradanja, kao što je u Bosni i Hercegovini slučaj sa 11. julom, kada je u Srebrenici 1995. godine ubijeno 8.000 civila bošnjačke nacionalnosti. Svi mediji su u značajnoj mjeri izvještavali o tom događaju i o obilježavanju ove tragedije, a početkom 2009. godine je Evropski parlament proglasio 11. jul danom sećanja na genocid u Srebrenici i tu je inicijativu je podržala i Evropska komisija.[20]

Mediji sa hrvatskim, odnosno srpskim predznakom, potencirale su u svom izvještavanju da je u BiH bilo žrtava i drugih nacionalnosti. Tako je banjalučki Glas Srpske izvjestio 17. januara 2008. godine kako je u Skelanima obilježena godišnjica stradanja Srba u prošlom ratu u BiH, a naslov teksta objavljenog na naslovnici Glasa Srpske je – „Prikriveni genocid“. Mostarski Dnevni list je pisao o tribini o žrtvama II svjetskog rata, koja je održana u Hrvatskom Kulturnom Društvu „Napredak“, gdje je naznačeno kako se „Hrvate Hercegovine planski uništavalo, a prema podacima ubijeno ih je više od 18.000“.

Oslobođenje piše 3. aprila 2008. godine kako će se u Sarajevu, konačno, nakon 63 godine, podići memorijalni spomenik žrtvama, radi se o 55 obješenih koji su se suprotstavili Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH).

O diskriminaciji žrtava i njihovih porodica koja je prisutna svakodnevno u BiH, svjedoči i slijedeći primjer. Policija Republike Srpske spriječila je 15. jula 2008. godine srebreničke majke da u zgradi Magacina otkupa u Kravici polože cvijeće u znak sjećanja na 1.500 Srebreničana ubijenih na tom mjestu u noći 13. jula 1995. godine. Stotinjak Srebreničanki koje su u dva autobusa i jednom minibusu krenule prema Kravici, u selu Sandići zaustavilo je pedesetak pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i saopštilo im da je Policijska stanica u Bratuncu donijela privremeno rješenje o zabrani njihove posjete Kravicama.[21] Direktor policije Republike Srpske, Uroš Pena, smatra da je u ovom slučaju entitetska policija postupila krajnje profesionalno. Pena je u razgovoru za Dnevni avaz odbacio svaku tvrdnju da su u tome sudjelovali i pripadnici Specijalne jedinice, navodeći da ih je u svom trogodišnjem mandatu svega tri puta angažirao, uglavnom za pretrese. On je naveo kako je obilježavanje stradanja Bošnjaka u Kravici ove godine prvi put prijavljeno i došlo je do određenih tenzija – samoorganizovanja stanovnika Kravica na jednoj strani i mogućih učesnika. Da ne bi došlo do pogoršanja situacije, posebno međunacionalnih odnosa, policija je skup zabranila, objasnio je Pena.[22]

 

5.4. Nesavjesno i nestručno liječenje

 

Neadekvatni uslovi liječenja, a posebno greške ljekara koje su uzrokovale smrt pacijenata bile su česta tema novinskih pisanja. Dok Amerikanci javno priznaju da godišnje izgube 100.000 života zbog propusta i grešaka u liječenju, kod nas se prijavljivanje grešaka često prikriva iz straha od posljedica po ugled ustanove i ljekara. U Kliničkom centru Banja Luka potvrdili su da ne postoji Protokol koji ih obavezuje da se greške i propusti moraju prijaviti.[23]

O uslovima liječenja generalno, 6. februara 2008. godine pišu Nezavisne novine i ističu kako privatne medicinske ustanove u FBiH nemaju adekvatne uslove za rad, a operacije se rade bez obezbijeđene krvi.

Svjetska zdravstvena organizacija dozvolila je korišćenje dječijih vakcina „Euvaks B“ protiv hepatitisa B u BiH, u periodu od 2002. do 2007. godine. Jagoda Savić iz „SOS telefona 1209“ tvrdi da je korištenje ovih vakcina obustavljeno u toku 2002. godine, ali da je nastavljeno sa njihovim uvozom u BiH iz Indije. Savićeva posjeduje i fotografije beba na kojima su uočljivi veliki deformiteti zbog korištenja ove vakcine.[24]

Dnevni avaz istražuje od čega je umrla Senada Sadiković i da li je za njenu smrt kriva greška ljekara u Hadžićima.[25]

Policija je pokrenula istragu protiv doktora Kliničkog centra u Banja Luci, Tomislava Zrilića i Milana Jevtovića, jer su nesavjesnim liječenjem protivpravno prekinuli trudnoću E. Ž. iz Jajca, da bi ovaj dvojac bio naknadno uhapšen, a potom i privremeno suspendiran sa posla u Kliničkom centru Banja Luka.[26]

Pero Basara u Lušci Palanci preminuo je od moždanog udara, jer su doktori iz Sanskog Mosta odbili da mu pruže pomoć, uz obrazloženje da je bio osiguranik Fonda Penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske (PIO RS), a ne Federacije BiH.[27]

Zeničani Ilija Anić i njegova kćer Ilijana prijavili su policiji, Kantonalnom tužilaštvu i upravi Kantonalne bolnice u Zenici hirurga Ibrahima Ceru, smatrajući ga odgovornim za nedavnu smrt supruge i majke Anice, koja je operirana tri puta u Zenici, a potom dva puta u Tuzli. Dan nakon prve operacije, doktor Cero je otputovao u Mađarsku, a operiranu Anicu šest dana do otpusta iz bolnice niko nije pregledao od njegovih kolega, a kada je tri dana nakon otpusta došla na previjanje u bolnicu, ustanovljeno je obilato gnojenje i komplikacije. Tek se pri trećoj operaciji ustanovilo da je doktor Cerić ženi prorezao crijeva, što je bio i uzrok njene smrti.[28]

Nakon što su za uzrok smrti 31-godišnje trudnice, Jasmine Bratić, iz Mostara njeni roditelji upitali ljekare Regionalnog medicinskog centra „Dr. Safet Mujić“, ljekari su rekli da je ona umrla uslijed komplikacija koje su nastale zbog visokog krvnog pritiska, koji u trudnoći zna biti koban, i po majku i po dijete. Roditelji i njen suprug, Anhos Bratić, smatraju da je Jasmina pala u komu, jer je kroz infuziju dobila tri različite tablete – za pritisak, apaurin, nitroglicerin, a propisali su joj i bromengon za prekid mlijeka i željezo – ampulu od 10 miligrama.[29]

 

5.5. Zabrana mučenja

 

Tretman zatvorenika u ustanovama širom Bosne i Hercegovine, kao i prijetnje tužbama za maltretiranja i mučenja u logorima tokom rata u BiH, bili su najčešće u fokusu.

Prema izvještaju Amnesty Internationala, policija i zatvorski čuvari u BiH sprovode torturu nad zatvorenicima, a takva praksa ostaje nekažnjena već duži vremenski period. Najgore stanje je u zeničkom zatvoru gdje su zatvorenici u samicama premlaćivani, a kršitelji prava zatvorenika ostaju nekažnjeni.[30] Komisija za ljudska prava BiH zatražila je hitno izmještanje iz Kazneno-popravnog zatvora Zenica. Tamo je u nehumanim uslovima boravilo 29 osuđenika, a ukupan broj zatvorenika za dvije stotine je prelazio propisani broj.[31] Zatvorenik banjalučkog Kazneno-popravnog zatvora Tunjice tvrdi da su vodnici bukvalno tukli pobunjenike, a zatvor je nakon toga posjetila ombudsman Republike Srpske, Nada Grahovac.[32]

Za poboljšanje uvjeta u bh. zatvorima, Evropska komisija je donirala 200.000 eura, novac je prije svega bio namijenjen za obuku zatvorskih službenika.[33]

U Trebinju je promoviran film „Mučenici“ koji predstavlja svojevrsno svjedočenje o mučenjima nad Srbima tokom ratova u BiH.[34]

 

5.6. Prijetnje smrću javnim ličnostima

 

Putem internet stranice Bosnia nepoznata osoba pozivala je na likvidaciju Srba u BiH. Nakon reakcije Udruženja Front iz Tuzle, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je pokrenula istragu vezanu za sadržaje na ovoj internet stranici.[35]

Tekstom od 6. aprila 2008. godine, Nezavisne novine odgovaraju na alarmantnu učestalost prijetećih poruka i poziva javnim ličnostima i građanima. Takve poruke dobijali su Drago Kalabić, predsjednik Kluba SNSD-a u Predsjedničkom domu Parlamenta BiH, Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske, vladika Grigorije… Kako navodi Sead Žerić, zamjenik glavnog tužioca Okružnog tužilaštva u Banja Luci, „godišnje primaju oko 110 prijava za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti u koje se svrstavaju i prijetnje”.

Automobil ministra finansija Hercegovačko-neretvanskog kantona, Semina Borića, zapaljen je stotinjak metara od njegove kuće u Konjicu. Borić tvrdi da nije bio u konfliktu, niti postoji sumnja da iza napada na dužnosnika SDA stoji ikakav politički motiv.[36]

Predsjedniku Medžlisa Islamske zajednice Gacko, Lutvi Fazlagiću, prijetili su da će ga zaklati pred njegovom djecom, a osoba koja je zvala predstavila se kao vojvoda Mile Blagojević.[37]

Predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srpske, Branko Todorović, početkom avgusta 2008. godine, dobio je anonimne prijetnje smrću. Pretpostavlja da je razlog tome, njegovi sve zapaženiji istupi u javnosti, u kojima kritizira neprocesuiranje ratnih zločina. Todorović smatra da je problem u tome što je na sceni još uvijek veliki broj ratnih lobija koji su prisutni u institucijama vlasti, kojima smetaju njegova upozorenja o neučinkovitosti vlasti i pravosuđa: „ Mislim da su potrebne unutrašnje reforme policije jer očigledno da u policiji u BiH i dalje rade oni koji bi trebali da se nađu pred licem zakona i da odgovaraju za ono što je počinjeno tokom rata.“ Todorović ukazuje da on nije prva osoba koja je dobila prijetnje u Republici Srpskoj, te da, i kada su one realizovane, policija nije otkrila počinitelje. Istovremeno, smatra Todorović, nevladine organizacije u Republici Srpskoj imaju sve manje prostora za rad, te su osjetni pritisci, zastrašivanja… Kao primjer navodi slučaj organizacije Transparency International (u daljem tekstu: TI), koja je 10. jula ove godine “iz sigurnosnih razloga” obustavila svoje redovne aktivnosti. Ove sedmice TI je nastavio s radom, nakon što su dobili podršku od brojnih međunarodnih organizacija.

Predsjednik nevladine organizacije Narodni front, Dragomir Babić, zbog pritisaka i prijetnji u Republici Srpskoj, održao je sredinom jula 2008. godine konferenciju u Sarajevu na kojoj je izjavio kako režimski mediji iz Republike Srpske štite premijera Milorada Dodika, a njega i Slobodana Vaskovića blate na sve strane. Kako je Babić naveo, sve je počelo dolaskom SNSD-a na vlast, kada su iznijeli podatke o kriminalu oko prodaje Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, izgradnji zgrade Vlade Republike Srpske, autocesti, ubistvu Milana Vukelića, sukobu Dodikove vlasti sa organizacijom Transparency International.[38]

Potpredsjednik Federacije BiH, Mirsad Kebo, primio je sredinom novembra 2008. godine dvije prijetnje: prvu, kada je u zgradu u kojoj živi nasilno pokušao ući mladić predstavljajući se kao radnik kablovske televizije, dok mu je u drugoj prilici, na jednom sastanku, preneseno „da će biti uloženi ogromni novci za njegovo i Tihićevo uništenje“. Ovaj je slučaj istraživala Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).[39]

U Srebrenici je pretučen Irfan Mustafić, predsjednik Upravnog odbora Udruženja majki Srebrenice i Podrinja i autor knjige „Planirani haos“ zbog koje su mu mnogi Bošnjaci zamjerili.[40]

 

5.7. Neadekvatni uvjeti života

 

Milan Tesla, rođak slavnog naučnika, danas živi u teškim uslovima i bez struje u Tesliću u Bosni i Hercegovini. Protjeran iz Like, Tesla je utočište pronašao u Tesliću, sasvim slučajno, na nagovor prijatelja, nadajući se da će u maloj sredini lakše doći do posla i krova nad glavom. Ali, nažalost, njegova se očekivanja nisu ispunila – nije dobio ni stan, ni plac, tako da sada živi u jednoj trošnoj napuštenoj kući u teslićkom naselju Buletić. [41]

Nikola Jovanović (65), Srbin, koji je sa porodicom izbjegao u sela Račinovci u Hrvatskoj, živi u štali Hrvata, Marijana Pavića, u brčanskom naselju Gredice.[42]

Dnevni avaz je objavljivao slučaj ugrožene sigurnosti povratnika/povratnica nacionalistički intonirajući tekst: “Četnici prijete klanjem povratnika (naslov): Dvadesetak dana nakon što je primio više telefonskih prijetećih poruka, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice u Gacku, bošnjački povratnik Lutvo Fazlagić iz Fazlagića Kule, ponovo se našao na udaru Ravnogorskog četničkog pokreta (RČP). Fazlagić je, naime, ovog puta primio i dva pisma u kojima se ne prijeti samo njemu i njegovoj porodici nego i svim bošnjačkim povratnicima u Fazlagića Kulu.“ „Najnoviji incidenti neće ugroziti bezbjednost (naslov): Direktor policije RS Uroš Pena izjavio je jučer u Banjoj Luci da je policija u Trebinju identificirala maloljetnu osobu koja je nedavno poslala prijeteću poruku Bošnjacima u Fazlagića Kuli. To je Pena kazao jučer nakon sastanka s potpredsjednikom RS Adilom Osmanovićem, koji danas putuje u Trebinje i Gacko. U hercegovačkoj regiji stanje je zadovoljavajuće, a najnoviji incidenti neće i ne smiju ugroziti stanje bezbjednosti.”[43]

 

5.8. Problem zagađenog okoliša

 

Dnevni avaz i Nezavisne novine najviše su, u odnosu na ostale praćene štampane medije, u proteklom periodu, izvještavali o problemu prisutnosti zagađenog okoliša.

“Tuzli prijeti ekološka katastrofa: Sve veći broj oboljelih od bruceloze, kao i činjenica da nijedno odlagalište u Tuzlanskoj županiji nema dozvolu za rad, zabrinjava tuzlansku javnost.”[44] Nezavisne novine objavile su tekst o ugroženosti biljnih i životinjskih vrsta: “Zahvaljujući nepostojanju takozvane crvene knjige ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, kao i tome što je BiH jedina zemlja u okruženju koja dozvoljava komercijalni lov, domaće stanovništvo u lovnim područjima počelo je da uči strane jezike. Rekli bi ovo optimisti kojima nije poznato da naša zemlja na taj način svakodnevno gubi dio svog životinjskog fonda, po kojem je upravo ona karakteristična, a veoma veliki broj endemskih vrsta potpuno nestaje.”[45]

“Plin bi mogao ugroziti okolinu: Uzrok požarnih žarišta unutar rudarskog kopa Vihovići kod Mostara, koje već nekoliko mjeseci ispituju i pokušavaju ugasiti domaći i strani stručnjaci, jeste kontinuirano izviranje plina iz unutrašnjosti ovog kopa, potvrdio je za Dnevni avaz prof. dr. Abdulah Bašić, dekan Rudarskog fakulteta u Tuzli. Trenutno je u toku nalijevanje oko 400 tona vode u bušotine, odnosno priprema sistema za hlađenje prostora.”[46]

Osim gore izdvojenih tema na osnovu broja objavljenih pregledanih članaka, kategorija prava na život obuhvata i pogibije u saobraćajnim nesrećama. Tokom proteklog perioda, bilježeni su izvještaji ministarstava unutrašnjih poslova o stradanju u saobraćajnim nesrećama prezentirani u medijima. “Na području BiH u proteklih pet godina dogodilo se 173.260 saobraćajnih udesa, u kojima je poginulo 2.059, a povrijeđeno 47.626 ljudi. Zbog ovih alarmantnih podataka, vlasti u FBiH napravile su polazne osnove strategije sigurnosti drumskog saobraćaja, s ciljem poboljšanja sigurnosti saobraćaja za 30 osto u naredih pet godina. ‘Osnovni cilj strategije je da bude smanjen broj poginulih u saobraćajnim udesima’, kazao je Muhidin Alić, ministar FMUPa, na prezentaciji ovog dokumenta. “[47]

 

5.9. Bruceloza

 

U ovu kategoriju ubrajaju se i tekstovi o brucelozi o kojoj su mediji dosta izvještavali tokom 2008. godine. “Bruceloza bi mogla uzeti danak (naslov): Na području HNK trenutno je 15 oboljelih od bruceloze, među kojima prvi put ima i djece, dok ih je tokom prošle godine ukupno bilo 16. Ako se bolest nastavi širiti ovom dinamikom, imat ćemo neslavno rekordnu godinu, kazala je na jučerašnjem predavanju o brucelozi Zarema Obradović, šefica Epidemiološkog odjela Zavoda za javno zdravstvo HNK.” [48]

“U Srpsku uvožena stoka zaražena brucelozom: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede raspolaže informacijama o dokazima o slučajevima stoke koja je zaražena brucelozom, a koja je bila donirana velikom broju povratničkih krajeva, poput Srebrenice, Gacka, Nevesinja i drugih.” [49]

---

[1] Glas Srpske, 5.- 7. januar 2008. godine, strana 2

[2] Nezavisne novine, 6. februar 2008., strana 5

[3] Nezavisne novine, 8. februar 2008., strana 13

[4] Glas Srpske, 26. – 27. jul 2008., strana 2

[5] Slobodna Bosna, 22. maj 2008., strane 36 – 38

[6] „Štampa neće ni pod kakvim okolnostima podsticati krivična djela ili nasilje“, član 3, Kodeks za štampu, Sarajevo: BH Savjet za šampu, 2006.

[7] Dnevni avaz, 26. januar 2008.

[8] Nezavisne novine, 17. februar 2008.

[9] Dnevni avaz, 07. februar 2008.

[10] Dnevni avaz, 01.06., 03.06., 04.06., 06.06., 07.06., 13.06., 24.06., 28.06., 02.08., Oslobođenje, 01.06., 23.06., 25.06., 28.06., 14.08., Nezavisne novine 07.08.2008.

[11] Izvori: Slobodna Bosna, 31. januar 2008., strane 6 – 9; Nezavisne novine, 1. februar 2008., strana 3; i 2. februar 2008., strana 3.

[12] Nezavisne novine, 12. mart 2008.

[13] Dnevni avaz, 31.07.2008.

[14] Dnevni avaz, 01.08.2008.

[15] Start BH, 05.08.2008.

[16] Oslobođenje, 12. februar 2008., strana 21

[17] Dnevni avaz, 24. maj 2008., strana 9

[18] Dnevni list, 28. septembar 2008., strana 20

[19] Dnevni avaz, 25. avgust 2008. godine, strana 8

[20] Izvor je Deutsche Welle, http://www.dw-world.de/dw/article/0,,3947922,00.html

[21] Dnevni avaz, 16. jul 2008., naslovna strana

[22] Dnevni avaz, 20. jul 2008., strana 5

[23] Nezavisne novine, 26. maj 2008. godine, strana 7

[24] Glas Srpske, 22. maj 2008., naslovna strana

[25] Dnevni avaz, 11. februar 2008., strana 8

[26] Glas Srpske, 27. mart 2008.; Nezavisne novine, 27. mart 2008., strana 3; 28. mart 2008., strana 2

[27] Glas Srpske, 30. maj 2008., naslovna strana

[28] Dnevni avaz, 16. septembar 2008., strana 12

[29] Dnevni list, 10. septembar 2008., strana 7

[30] Dnevni avaz, 3. februar; Nezavisne novine, 7. februar; Oslobođenje, 7. februar; Glas Srpske, 7. februar 2008.

[31] Oslobođenje, 8. avgust 2008. godine, strane 2 i 3

[32] Dnevni avaz, 29. mart 2008., strana 10

[33] Dnevni avaz, 22. februar 2008., strana 7

[34] Nezavisne novine, 18. februar 2008., strana 9

[35] Nezavisne novine, 24. januar 2008., strana 3

[36] Dnevni list, 6. mart 2008., strana 3

[37] Dnevni avaz, 31. mart 2008., strana 8

[38] Dnevni list, 19. jul 2008., strana 4

[39] Oslobođenje, 13. novembar 2008., strana 5

[40] Dnevni avaz, 27. april 2008., strana 4

[41] Nezavisne novine, 9. mart 2008., strana 5; Glas Srpske, 6. mart 2008., strana 15

[42] Nezavisne novine, 19. mart 2008., strana 4

[43] Dnevni avaz, 18. april 2008. i 23. april 2008.

[44] Dnevni list, 07. jul 2008., Dnevni list, 22. jul 2008.

[45] Nezavisne novine, 06. maj 2008.

[46] Dnevni avaz, 26. jun 2008.

[47] Nezavisne novine, 01. mart 2008.

[48] Dnevni avaz, 22. maj 2008.

[49] Glas Srpske, 29. jul 2008.