Korupcija u BiH – Analiza stanja (11)

Korupcija u BiH – Analiza stanja

            1. UVOD

Korupcija je jedan od najvećih izazova našeg vremena, te je globalno prepoznata kao osnovna prepreka razvoju društva i demokratije. Zemlje u tranziciji, kao što je Bosna i Hercegovina (BiH), posebno su podložne fenomenu korupcije, s obzirom na slabo razvijene institucionalne kapacitete za provođenje zakona, te generalno nedovoljan stepen demokratske kulture u cjelokupnom društvu.

Post-konfliktni period u BiH karakterizira kompleksnost institucionalnih struktura, etničkih i političkih podjela, te nedostatak transparentnosti i odgovornosti u radu javnih institucija. Korupcija je široko rasprostranjena u javnom i privatnom sektoru i prisutna je na najvišim nivoima vlasti i politike. Uska povezanost političkih elita sa njima bliskim oligarhijama čijem interesu se podređuju javni interesi, svrstava BiH u red zemalja u literaturi poznatih pod imenom „zarobljena država“.[1] Uprkos činjenici da su tokom posljednjih nekoliko godina postavljeni solidni zakonodavni i institucionalni okviri za efikasnije suprotstavljanje korupciji, glavni izazovi i dalje ostaju slabi mehanizmi implementacije i izostanak pozitivnih rezultata koji bi mogli poboljšati narušeno povjerenje u institucije. Činjenica koja posebno uznemirava i koja je glavni uzrok izuzetno visokog stepena korupcije u BiH je nepostojanje stvarne volje i spremnosti političkih elita da poduzmu konkretne aktivnosti na rješavanju ovog problema. Nadalje, nedostatak holističkog pristupa, kao najboljeg dugoročnog rješenja za smanjenje korupcije u BiH koji bi obuhvatio sve stubove društvenog integriteta,[2] rezultirao je time da su antikorupcijske aktivnosti tokom prethodnih godina poduzimane ad hoc i nesistematično, te ovako nekoordinisan sistem nije donio niti može donijeti održive rezultate.

Ovaj izvještaj sadrži pregled analize stanja u oblasti borbe protiv korupcije u BiH, sa primarnim fokusom na praksu, odnosno implementaciju pojedinih zakonskih rješenja. Osim pregleda trenutnog stanja korupcije u BiH, dat je i kraći pregled stepena ispunjenosti međunarodnih obaveza koje je BiH preuzela u oblasti antikorupcije, kao i nivo implementacije najznačajnijih antikorupcijskih reformi. Na osnovu analize, može se konstatovati da BiH ima brojne zakone koji su bazirani na dobroj međunarodnoj praksi, ali koji se kao rezultat nedostatka političke volje, neusaglašenosti na različitim nivoima vlasti i slabih mehanizama koordinacije nedosljedno provode. U odnosu na zemlje regiona, BiH već godinama vidno zaostaje, stoga je procesuiranje najtežih oblika korupcije hitno neophodno, kako bi se izbjeglo daljnje urušavanje pravnog poretka i institucionalnog okvira.

            2. Korupcija u Bosni i Hercegovini

 

Dramatičan stepen korupcije jedan je od najznačajnijih problema u BiH i predstavlja ozbiljnu prepreku na njenom putu ka Evropskoj uniji (EU). Uprkos višegodišnjim reformama i angažmanu međunarodne zajednice, u BiH je i dalje prisutna sistemska korupcija, bez odgovarajućih institucionalnih kapaciteta i stvarne političke volje za njeno suzbijanje.

Prema posljednjem Indeksu percepcije korupcije koji je Transparency International sačinio za 2011. godinu, na listi od 182 zemlje, BiH sa indeksom 3.2 dijeli 91.-94. mjesto sa Liberijom, Trinidadom i Tobagom i Zambijom, što jasno ukazuje na činjenicu da u BiH nije ostvaren napredak, te da je zajedno sa UNMIK Kosovo, BiH najlošije pozicionirana u regionu i ponovo na samom dnu liste evropskih zemalja.[3]

Uprkos deklarativnoj posvećenosti antikorupcijskim reformama, izvještaj o napretku Evropske komisije za 2011. godinu ističe da u BiH nije bilo značajnijeg napretka na polju borbe protiv korupcije, te posebno naglašava nedostatak političke volje za rješavanje problema sa kojima se BiH suočava. Nedovoljna primjena zakonodavstva, asimetričnost i neusklađenost zakona usmjerenih ka borbi protiv korupcije na različitim nivoima vlasti se ističu kao posebno problematični. Evropska komisija je također istakla neadekvatnu implementaciju Strategije za borbu protiv korupcije 2009-2014 i kašnjenje u formiranju Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.[4] Izvještaj je istakao također neefikasnost pravosuđa i političke pritiske na rad sudova i tužilaštava, a naročito činjenicu da nema procesuiranja slučajeva korupcije na najvišim nivoima vlasti i politike.[5] Osim izvještajâ o napretku i ostala relevantna istraživanja su tokom posljednjih godina potvrdila prethodne nalaze. Naime, istraživanje Globalnog barometra korupcije pokazalo je da građani BiH ocjenjuju napore vlasti na suzbijanju korupcije u potpunosti neefektivnim, dok kao segmente društva koje smatraju najkorumpiranijim navode političke partije, zakonodavnu vlast i pravosuđe.[6] Nadalje, istraživanje sprovedeno od strane Global Integrity-a za 2009. godinu pokazalo je da BiH, zajedno sa Ugandom, pokazuje najveći raskorak između anti-korupcijskih zakona „na papiru“ i stvarne primjene tih zakona u praksi.^[7]

 

            2.1. Borba protiv korupcije u BiH i međunarodne obaveze

 

Konkretan napredak na polju borbe protiv korupcije ključan je za napredovanje na putu ka evropskim integracijama, stoga se kao prioritetno pitanje pred BiH postavlja efikasan i sistematičan pristup rješavanju problema korupcije u svim segmentima bosanskohercegovačkog društva. Posljednjih godina EU je značajno pooštrila antikorupcijske standarde koji se primjenjuju na zemlje kandidate i potencijalne kandidate za članstvo u EU, postavljajući pitanje borbe protiv korupcije na vrh prioriteta EU. Evropsko vijeće u Kopenhagenu je 1993. godine postavilo izričit fokus na političke reforme u procesu priključenja uvodeći tzv. Kopenhagenške kriterije, koji čine glavnu osnovu za borbu protiv korupcije i dobro upravljanje.[8]

Na planu borbe protiv korupcije BiH mora odlučno poduzeti aktivnosti na suzbijanju svih oblika korupcije u javnoj sferi, provesti antikorupciono zakonodavstvo uključujući i preventivne i represivne mjere, uskladiti legislativu sa EU Acquis, te ratificirati i implementirati glavne međunarodne instrumente za borbu protiv korupcije.[9] Nadalje, BiH je dužna učestvovati u monitoring mehanizmu Vijeća Evrope od strane Grupe država protiv korupcije (GRECO), uspostaviti jasna pravila o zaštiti osoba koji prijavljuju korupciju u javnom i privatnom sektoru, te primijeniti mehanizme kvalitetnog upravljanja i standarda revizije i monitoringa koji promovišu integritet, odgovornost i transparentnost u javnoj upravi.

U principima, prioritetima i uslovima za Evropsko partnerstvo sa BiH, u oblasti antikorupcione politike BiH je obavezna, između ostalog, usvojiti i provesti detaljan akcioni plan protiv korupcije temeljen na državnoj strategiji za borbu protiv korupcije, provesti GRECO preporuke, te ispuniti obaveze koje proističu iz međunarodnih konvencija o korupciji. Od BiH se očekuje da efikasno procesuira počinioce krivičnih djela korupcije i da usvoji politiku nulte tolerancije prema korupciji, kao i da osigura provedbu zakonâ o sukobu interesa.

 

            2.2. Strategija za borbu protiv korupcije 2009-2014

 

Usvajanjem Strategije za borbu protiv korupcije 2009-2014 u septembru 2009. godine, kao i Zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u decembru 2009. godine, BiH je formalno ispunila dio obaveza predviđenih međunarodnim dokumentima čija je potpisnica. Opšti cilj Strategije za borbu protiv korupcije je „smanjenje nivoa korupcije, izrada strateškog okvira i zajedničkih standarda koji će se koristiti u BiH, te jačanje povjerenja u institucije vlasti na svim nivoima.“[10] Zakonom o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije uspostavljena je Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije kao nezavisno tijelo koje za svoj rad odgovara Parlamentarnoj skupštini BiH i koje ima prevashodno preventivnu, edukativnu i koordinacijsku ulogu, te ulogu kreatora politike prevencije korupcije i praćenja njene provedbe, ali i aktivnu ulogu u vođenju baza podataka i statističkom praćenju stanja i trendova korupcije.[11]

Strategija za borbu protiv korupcije 2009-2014 je sveobuhvatan dokument i sastoji se od pet komponenti. Posebna pažnja posvećena je prevenciji korupcije, a preventivne mjere uključuju obavezu svakog ministarstva i drugih javnih institucija da na svim nivoima vlasti u BiH pripreme vlastite antikorupcijske akcione planove; uspostavljanje otvorenih kanala komunikacije u svim javnim institucijama na svim nivoima vlasti u BiH, kako bi se njihovim klijentima ili javnim službenicima omogućilo da prijave korupciju; uspostavljanje zakonodavno-pravnog okvira za zaštitu osoba koje ukazuju na nepravilnosti u obavljanju javnih dužnosti; uvođenje elektronske vlade i elektronskog upravljanja; te istraživanje o korupciji u privatnom sektoru i razvoj strategije za suzbijanje korupcije u privatnom sektoru.[12]

Međutim od momenta usvajanja pa do izrade ovog izvještaja nije bilo značajnijeg napretka u provođenju Strategije. Razlozi za ovakvo stanje su mnogobrojni, a jedan od glavnih je kašnjenje u osposobljavanju Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Rukovodstvo Agencije je imenovano sa godinu dana zakašnjenja, odnosno u julu 2011. godine (predviđen rok za imenovanje rukovodstva u mjeri 1.3. Akcionog plana „Zapošljavanje potrebnog osoblja Agencije u cilju omogućavanja početka učinkovitog obavljanja rada“ bio je juni 2010.godine) i to po političkoj liniji, pri čemu su aktivnosti odabira i provjere kandidata od strane Komisije za izbor i praćenje rada Agencije, koje su trajale više od godinu dana, u potpunosti obesmišljene.[13] Kašnjenje u neformiranju Agencije. zabrinjava tim više jer čak 89% mjera predviđenih u Akcionom planu spada u nadležnost Agencije. Kvantificirana analiza provedbe Akcionog plana za borbu protiv korupcije 2009-2014, koju je sačinio Transparency International BiH (TI BiH), pokazala je da je dosadašnja implementacija po različitim komponentama Strategije na izrazito nezadovoljavajućem nivou, odnosno da je samo 17,2% mjera predviđenih Akcionim planom djelimično realizovano.[14] Evropska komisija je također istakla u svom izvještaju o napretku da su „poduzeti veoma ograničeni koraci u provedbi Strategije za borbu protiv korupcije i Akcionog plana za borbu protiv korupcije (2009-2014)“. Kao razlog tome navode se kašnjenja u osposobavljanju Agencije, kao i nedovoljna koordinacija i saradnja između institucija na različitim nivoima vlasti.[15]

 

            3. Provođenje antikorupcijskih reformi u BiH

 

Antikorupcijske reforme u BiH provode se veoma sporo i pretežno su rezultat uslovljavanja i pritisaka od strane međunarodne zajednice. U proteklih nekoliko godina, antikorupcijsko zakonodavstvo u BiH je poboljšano donošenjem pojedinih ključnih zakona, međutim činjenica da su ti zakoni donošeni pod pritiskom izvana, kao rezultat uslovljavanja od strane različitih međunarodnih aktera, prvenstveno EU, je u potpunosti obesmislilo njihovo postojanje u fazi implementacije. Upravo iz tog razloga, uprkos izvjesnim pomacima u okviru ukupnih antikorupcijskih aktivnosti u zemlji u smislu donošenja važnih antikorupcijskih dokumenata, te prilično značajnih izmjena i dopuna zakonodavstva[16], glavni izazov u BIH predstavlja neefikasnost i manjak institucionalnih kapaciteta za provođenje zakonâ.

U dijelu koji slijedi dat je kratak pregled stanja u nekoliko oblasti ključnih za napredak na antikorupcijskoj agendi (procesuiranje korupcije i rad pravosuđa, javne nabavke, sukob interesa, revizorske institucije, finansiranje političkih stranaka), sa primarnim fokusom na analizu prakse, odnosno nedostatke ili prepreke koje uzrokuju efektivno provođenje antikorupcijskog zakonodavstva u pomenutim oblastima. Ovaj pregled stanja rađen je na osnovu dostupnih izvještaja i monitoringa sačinjenih od strane domaćih nevladinih organizacija,[17] kao i izvještaja o napretku Evropske komisije i Grupe država protiv korupcije (GRECO).

 

            3.1. Procesuiranje korupcije

 

Procesuiranje korupcije u BiH je na izrazito niskom nivou. Posljednja analiza statistike pravosuđa koju je objavio TI BiH, a koja sadrži podatke za 2009. i 2010. godinu, ukazuje prije svega na to da za procesuiranje korupcije pred sudovima i tužilaštvima u BiH nedostaje volja odgovornih institucija da se ovaj problem suštinski počne rješavati. Naime, pomenuta analiza je pokazala da u periodu 2009-2010 nisu postignuti skoro nikakvi pomaci da se poveća broj presuđenih slučajeva za koruptivna krivična djela.[18] Nedostatak presuda za koruptivna krivična djela je već nekoliko godina uzastopno konstatacija i u izvještajima o napretku Evropske komisije za BiH[19]. Uprkos kreiranju pravnih pretpostavki za efikasnije suzbijanje i procesuiranje korupcije, u dosadašnjoj praksi posebno zabrinjava činjenica da nisu zabilježeni slučajevi procesuiranja sistemske korupcije na najvišim razinama vlasti.[20] Ovakvi rezultati pravosuđa predstavljaju razlog za brigu, naročito imajući u vidu da građani BiH percipiraju pravosuđe kao izuzetno korumpiran stub društva, sa prosječnom ocjenom 3.5 na skali od 5.00.[21]

Postojanje četiri odvojena pravosudna sistema, preklapanje nadležnosti i nedostatak koordinacije predstavlja problem koji ozbiljno utiče na efikasnost pravosuđa.[22] Ako se posmatra reforma pravosuđa, može se konstatovati da nije zabilježen osjetan napredak. Strategija za reformu sektora pravde (SRSP) 2009-2013 nije dala značajnije rezultate, a razlozi za ovakvo stanje su između ostalog nedovoljna raspodjela ljudskih i finansijskih resursa te slaba koordinacija između nadležnih institucija .[23] Strukturirani dijalog o pravosuđu pokrenut je u junu 2011. godine u okviru procesa stabilizacije i pridruživanja u cilju lakše revizije zakonodavstva i funkcionisanja institucija u skladu sa odgovarajućim evropskim standardima, te osiguranja nezavisnog, efikasnog, nepristrasnog i odgovornog pravosudnog sistema. Međutim, ono što posebno zabrinjava u radu pravosuđa su politički pritisci, koji, ne samo da su rezultirali prebacivanjem i obustavljanjem istraga o korupciji na najvišim razinama vlasti sa državnog na niže instance, nego je i pravosuđe pokazalo nemar u svome radu gubeći ključne dokumente iz važnih predmeta koji se vode protiv visoko pozicioniranih političara.[24]

Veoma važna izmjena u Zakonu o krivičnom postupku BiH je uvođenje odredbe koja omogućava tužilačkim i policijskim tijelima da poduzimaju posebne istražne radnje prilikom istraživanja koruptivnih krivičnih djela.[25] Međutim, ove zakonodavne izmjene u praksi nisu donijele značajnije rezultate. Analize pokazuju da udio istraga koje se odnose na koruptivna krivična djela i dalje iznosi samo 2,8% u odnosu na ukupan broj istraga, a udio osuđujućih presuda za krivična djela korupcije u ukupnom broju osuđujućih presuda manji je od 1%, što sigurno ne zadovoljava zahtjeve efikasnijeg i odlučnijeg sankcionisanja korupcije.[26]

Materijalno krivično zakonodavstvo u BiH sadrži odredbe kojima su inkriminirana krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti.[27] Izmjenama i dopunama državnog krivičnog zakona su učinjeni značajni koraci ka proširivanju kruga počinitelja (međunarodni službenici) kod krivičnih djela primanja i davanja dara i drugih oblika koristi.[28] Međutim, BiH još uvijek nije prihvatila Dodatni protokol uz Krivičnopravnu konvenciju o korupciji Vijeća Evrope.[29] U toku 2009.godine donesen je i Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, kojim su propisani opšti i posebni instituti međunarodne pravne pomoći.[30]

 

            3.2. Javne nabavke

 

Iako Zakon o javnim nabavkama BiH[31] postoji od 2005. godine, njegova implementacija je i dalje na nezadovoljavajućem nivou. Decentralizovani sistem javnih nabavki u BiH još uvijek nije adekvatno regulisan ni potpuno funkcionalan.[32] Različita tumačenja Zakona o javnim nabavkama od strane Agencije za javne nabavke i Ureda za razmatranje žalbi, te nedovoljni stručni kapaciteti, predstavljaju također jedan od problema koji utiču na kvalitetnu provedbu Zakona. Strategija razvoja sistema javnih nabavki 2010-2015,[33] usvojena je od strane Vijeća Ministara BiH polovinom avgusta 2010. godine, međutim njeno provođenje je odgođeno.[34] U posljednjem Izvještaju o napretku, Evropska komisija kao problematično navodi neusvajanje novog Zakona o javnim nabavkama koji bi bio u skladu sa Acquis, preklapanja nadležnosti, visoke administrativne troškove i nedostatak formalne saradnje između različitih nivoa vlasti.[35]

Osim navedenog, Zakon o javnim nabavkama nije usklađen sa drugim propisima, posebno propisima koji se odnose na izdavanje različitih licenci i dozvola, što zajedno sa preklapanjem nadležnosti sprječava formiranje jedinstvenog tržišta javnih nabavki i otvara prostor za korupciju. Nacrt novog Zakona o javnim nabavkama sačinjen je od strane Agencije za javne nabavke u novembru 2010 godine, ali isti još uvijek nije usvojen. Ovaj nacrt Zakona naišao je na kritike od strane organizacija civilnog društva, jer sadrži mnoštvo odredbi koje stvaraju dodatan prostor za koruptivne radnje. Tako se procjenjuje da bi neke od novih predloženih odredbi omogućile dodatni rast korupcije za čak 150 miliona KM.[36] Revizorski izvještaji godinama ukazuju na kršenje zakonâ o javnim nabavkama, nanoseći štetu od nekoliko stotina miliona KM kroz prilagođene i netransparentne procedure.[37]

 

            3.3. Sprečavanje sukoba interesa

 

Nakon niza neuspjelih pokušaja tokom 2010.godine da se izmjeni Zakon o sukobu interesa BiH, u oktobru 2011.godine formirana je interresorna radna grupa za izmjene Zakona o sukobu interesa, Izbornog zakona i Zakona o finansiranju političkih partija.[38] U Izvještaju o napretku za 2011. godinu navodi se da nisu učinjeni napori da se harmonizuje legislativa na državnom i entitetskom nivou, kao ni da se osigura jednaka primjena zakona u zemlji.[39] Prema Izvještaju o provođenju zakona u nadležnosti Centralne izborne komisije BiH (CIK BiH) za 2010. godinu, od ukupnog broja sankcija koje je CIK BiH izrekla u 2010. godini, samo dvije sankcije su izrečene za zvaničnike na državnom nivou, a niti jedna za zvaničnike na entitetskom nivou, dok je Komisija na nivou RS tokom 2010. godine izrekla šest sankcija.[40]

Kao jedan od razloga nedovoljne primjene zakonâ o sukobu interesa je nedostatak kapaciteta CIK BiH i Komisije RS, kao i politizacija ovih institucija i pritisci koji se na njih vrše od strane vladajućih struktura. Ono što posebno otežava primjenu zakonâ o sukobu interesa, a koje je CIK BiH, između ostalog, navela u svom izvještaju za 2010. godinu je nedostatak usklađenosti zakona o sukobu interesa i rješenja u pojedinim zakonima i drugim normativnim aktima kao što su, na primjer, Zakon o javnim preduzećima ili Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, zatim nedostatak odredbi o pantoflaži, odnosno sprečavanju neodgovarajućih migracija zvaničnika iz javnog u privatni sektor, nedostatak kapaciteta za provedbu svih zakona u njenoj nadležnosti i dr.[41] Posebno zabrinjavajuće je odsustvo političke volje da se entitetski zakoni o sukobu interesa usklade sa Zakonom na državnom nivou naročito imajući u vidu njihove mnogobrojne razlike.

 

            3.4. Institucije za reviziju javnog sektora

 

Rad institucija za reviziju je od izuzetne važnosti za monitoring transparentnosti i odgovornosti javnih institucija, naročito imajući u vidu postojanje različitih administrativnih nivoa u BiH koji otvaraju brojne mogućnosti za nenamjensko trošenje i zloupotrebu javnih sredstava. Revizija javnog sektora fragmentovana je postojanjem četiri institucije za reviziju u BiH (državna, entitetske i Brčko Distrikt), a problemi u praksi su mnogobrojni usljed unutrašnje neusaglašenosti zakonâ o reviziji. Problem također predstavljaju nedovoljno precizne zakonske odredbe koje se odnose na nezavisnost institucija za reviziju, a prije svega na proceduru imenovanja glavnih revizora i na pitanja finansiranja institucija za reviziju.[42]

Međutim, pored neusaglašenosti zakona i nedovoljno preciznih zakonskih odredbi, ono što posebno zabrinjava su politički pritisci na rad uredâ za reviziju i pokušaji stavljanja ovih institucija pod direktnu kontrolu političkih partija, što predstavlja otvoreno kršenje zakonâ koji propisuju nezavisnost ove institucije. U Izvještaju o napretku Evropske komisije za 2011. godinu naglašava se da nije bilo napretka u osiguranju nezavisnosti državne institucije glavnog revizora od izvršne vlasti.[43] Flagrantno kršenje zakona i urušavanje nezavisnosti institucija koje bi trebale da budu nepristrasne u jednom istinski demokratskom društvu, predstavljaju i nedavni dogovori političkih stranaka da stave Ured za reviziju pod svoju direktnu kontrolu.[44]

Revizorski izvještaji vrhovnih revizorskih službi u BiH iz godine u godinu ukazuju na neracionalno i nenamjensko trošenje javnih sredstava, kao i na izostanak sankcionisanja odgovornih za takvo ponašanje.[45] Posljednji izvještaj Ureda za reviziju BiH za 2010.godinu, kao najvažnije nalaze i nedostatke, između ostalog, ističe: nedovoljno razvijen sistem internih kontrola, nedostatke postojeće regulative za područje javnih nabavki, nepostojanje podzakonskih akata shodno Zakonu o plaćama i naknadama u institucijama BiH, kao i drugih akata koji regulišu posebno osjetljive kategorije troškova (upotreba vozila, reprezentacija, putni troškovi, itd.), nedostatak standarda potrošnje i ponašanja na nivou institucija BiH kada su u pitanju određene kategorije rashoda (nabavka službenih vozila, nabavka računarske opreme, korištenje usluga reprezentacije, korištenje avionskog prijevoza i hotelskog smještaja i sl.).[46]

 

            3.5. Finansiranje političkih stranaka

 

Područje finansiranja političkih stranaka, regulisano Izbornim zakonom[47] i Zakonom o finansiranju političkih partija u BiH,[48] je i dalje nedovoljno transparentno. Uprkos značajnim naporima da se uredi oblast političkog finansiranja, u smislu uvođenja zakona koji propisuje restrikcije na određene vrste priloga, propisivanje limita na visine priloga i obaveze prijavljivanja transakcija, transparentnost finansiranja partija je i dalje nedovoljna i ostaje među najpodložnijima pojavi korupcije.[49] Prema istraživanjima Globalnog barometra korupcije, građani BiH smatraju političke partije nakorumpiranijim segmentom društva sa prosječnom ocjenom 4.1. na skali od 5.00.[50]

Navedena netransparentnost i nedostatak odgovarajućih sankcija za kršenje zakona također su prikazani u istraživanjima TI BiH, baziranih na CRINIS metodologiji koju je razvio Transparency International, a koja ispituje razinu transparentnosti i odgovornosti finansijskih sistema političkih stranaka u određenim zemljama širom svijeta. Ukupni indeks za BiH bio je 4,4, te je CRINIS studija pokazala da su u BiH od svih dimenzija finansiranja političkih stranaka najslabije karike sankcije (rezultat: 1,1 na ljestvici od 0 do 10), prevencija (2,7) i otkrivanje (3,6).[51]

Dodatni problem vezan za Zakon o finansiranju političkih stranaka je da taj Zakon nije usaglašen sa Izbornim zakonom. U svom trećem evaluacijskom izvještaju za BiH, GRECO navodi da je, uprkos pozitivnim elementima koje sadrže oba zakona, potrebno više transparentnosti i odgovornosti u vezi sa rutinskim troškovima političkih stranaka. Također, u izvještaju se ističe da trenutni aranžmani objavljivanja moraju biti poboljšani kako bi se osigurao značajniji i pravodobniji pristup javnosti informacijama o finansijama političkih stranaka, posebno u vezi sa privatnim donacijama iznad određenog praga i identitetom donatora, kao i rezultatima nadzora izvršenog od strane CIK-a. Uprkos institucionalnoj nezavisnosti CIK-a, nedostatak finansijskih i ljudskih resursa onemogućava značajniji nadzor i pravodobniji odgovor na kršenja pravila o političkom finansiranju od strane političkih stranaka. Preporučeno je da se posebna pažnja obrati na sankcije u Zakonu o finansiranju političkih stranaka i Izbornom zakonu jer iste nisu adekvatne.[52]

 

            4. MEĐUNARODNE OBAVEZE BOSNE I HERCEGOVINE NA POLJU BORBE PROTIV KORUPCIJE

 

BiH je ratifikovala niz međunarodnih instrumenata koji sadrže opšteprihvaćene međunarodne standarde u oblasti antikorupcije. To su UN Konvencija protiv korupcije, UN Konvencija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Krivičnopravna konvencija o korupciji Vijeća Evrope, Građanskopravna konvencija o korupciji Vijeća Evrope, Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga krivičnim djelom.

U okviru preuzetih međunarodnih obaveza u oblasti borbe protiv korupcije neke od aktivnosti su posebno važne za efikasno suzbijanje korupcije, a to su, između ostalog: promovisanje integriteta u javnom i privatnom sektoru, inkriminisanje oblika korupcije, uspostava posebnih tijela za suprotstavljanje korupciji, oduzimanje imovinske koristi stečene korupcijom, zaštita svjedoka, žrtava i osoba koje sarađuju s pravosuđem.

 

             4.1. Promovisanje integriteta u javnom i privatnom sektoru i integritet javnih zvaničnika i službenika

 

BiH još uvijek nema Etički kodeks za državne službenike na državnom nivou, mada je nacrt Etičkog kodeksa pripremljen od strane Agencije za državnu službu BiH i predat Vijeću ministara na konačno usvajanje.[53] Na nivou RS usvojene su izmjene koje se odnose na ograničavanje prelaska državnih službenika u privatni sektor, a Etički kodeks državnih službenika Federacije BiH je dopunjen 2009. godine tako da uključuje izričite reference na etička pitanja i rizike od korupcije.[54]

Od suštinske je važnosti za unapređenje transparentnosti i odgovornost javnih institucija, te unapređenje i zaštitu građanskih i političkih prava adekvatno obezbjeđivanje pristupa informacijama. S tim u vezi, može se konstatovati da se zakoni o slobodi pristupa informacijama još uvijek neadekvatno provode. Kao glavne prepreke u primjeni navode se, između ostalog, visok stepen needuciranosti osoblja u javnim tijelima, nerazumjevanje zakona, neuspostavljena struktura javnih tijela za implementaciju zakona, loša obrazloženja odluka donesenih po zahtjevu za pristup informacijama, nedonošenje odluka u rokovima utvrđenim zakonom, nepoštivanje zakonske odredbe o formi odlučivanja (pismeno rješenje sa svim elementima shodno odredbama zakonâ o upravnom postupku). Nadalje, jedna od uočenih slabosti javnih organa je prikupljanje, sistematizovanje i vođenje statističkih podataka.[55] Zakoni o slobodi pristupa informacijamu FBiH i RS nisu međusobno usklađeni, što dovodi do njihove nedosljedne i selektivne primjene.[56]. Na državnom nivou, izmjenama i dopunama iz 2009. godine su uvedene kazne i prekršajni postupci za institucije koje ne postupaju prema Zakonu.[57] Međutim, odredbe koje se odnose na izuzetke od Zakona još uvijek uzrokuju značajne probleme, s obzirom da se ova kategorija informacija najčešće zloupotrebljava i omogućava netransparentno ponašanje javnih institucija.

 

            4.2. Inkriminisanje pojedinih pojavnih oblika korupcije

 

BiH još nije potpisala niti ratifikovala Dodatni protokol uz Krivičnopravnu konvenciju o korupciji Vijeća Evrope. Krivično zakonodavstvo u BiH je mijenjano nekoliko puta kako bi se bolje uskladilo sa međunarodnim zahtjevima. Posljednja reforma 2010. godine je uključivala određene izmjene i dopune na nivou entiteta i Brčko Distrikta u vezi sa krivičnim djelima povezanim sa korupcijom (npr. definicija službene osobe, međunarodna dimenzija podmićivanja, odredbe oduzimanja, itd.),^[58] da bi se njihove odredbe uskladile sa onima na državnom nivou.[59] Zakonodavni okvir je poboljšan u smislu uvođenja u krivično zakondavstvo odredbi koje olakšavaju procesuiranje korupcije u praksi, kao što su proširena konfiskacija, te primjena posebnih istražnih radnji na sva krivična djela korupcije.^[60]. Međutim, zbog neusklađenosti unutrašnjeg krivičnog zakonodavstva na različitim razinama vlasti, posebno u pogledu krivičnog djela uzimanja/davanja dara i pitanja nadležnosti, potrebno je dodatno usaglašavanje izvjesnog broja inkriminacija sa preuzetim obavezama.[61]

 

            4.3. Uspostavljanje posebnog tijela za borbu protiv korupcije

 

Usvajanjem Zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u decembru 2009. godine formalno je ispunjen uslov formiranja posebnog tijela specijalizovanog za borbu protiv korupcije, predviđen članom 20 Krivičnopravne konvencije o korupciji Vijeća Evrope i članom 6 Konvencije Ujedinjenih nacija protiv korupcije. Pomenute konvencije nalažu da Agencija prije svega treba da bude nezavisna, i politički i finansijski, te da ima obrazovan i stručan kadar za efikasno suzbijanje korupcije. Međutim, ni dvije godine nakon usvajanja ovog Zakona, Agencija nije operativna. Nije donesen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Agenciji, kao ni ostali podzakonski akti o radu Agencije. Nadalje, finansiranje rada Agencije sa trenutnim kapacitetima zasniva se na odlukama o privremenom finansiraju institucija BiH, a istovremeno postojeća projekcija budžeta institucija BiH za period 2011-2012 predviđa finansijska sredstva za 24 uposlenika, što nije dovoljan broj imajući u vidu obim njenih nadležnosti.[62]

 

            4.4. Oduzimanje imovinske koristi stečene korupcijom

 

Oduzimanje imovinske koristi stečene korupcijom je jedan oblik sveukupnih nastojanja nadležnih državnih tijela da se efikasno suprotstavljaju korupciji, te predstavlja standard postavljen Konvencijom Ujedinjenih nacija protiv korupcije, evropskim konvencijama, ali i preporukama GRECO. Oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom u zakonodavstvu u BiH uređeno je na fragmentaran, nesistematičan i neefikasan način. U Krivični zakon BiH uvedena je odredba člana 110a koja omogućava tzv. prošireno oduzimanje imovinske koristi, tako što propisuje da sud „može oduzeti i onu imovinsku korist za koju tužilac pruži dovoljno dokaza da se opravdano vjeruje da je takva imovinska korist pribavljena izvršenjem ovih krivičnih djela, a počinilac nije pružio dokaze da je korist pribavljena zakonito“. Takva rješenja postoje i u krivičnim zakonima FBiH i Brčko Distrikta,[63] dok je na području RS 25.01.2010. godine usvojen Zakon o oduzimanju imovine stečene izvršenjem krivičnog djela.[64] Ovaj Zakon predviđa i formiranje specijalne agencije za upravljanje ilegalnim prihodima.[65] Imajući u vidu prethodno navedene izmjene, ključni nedostatak materijalno-pravnog uređenja je činjenica da institut proširenog oduzimanja nije jednako prisutan u zakonodavstvima oba entiteta. Naime, FBiH i Brčko Distrikt BiH su uskladili svoje krivične zakone sa odredbom iz KZ BiH, dok je u RS donesen poseban propis o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom što ukazuje na neujednačen pristup u ovoj oblasti. Analiza propisa iz područja izvršnog prava također je pokazala da ne postoje adekvatni zakonski, institucionalni i drugi potrebni mehanizmi za efikasno izvršenje odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.[66] Što se tiče oduzimanja ilegalno stečene imovine, tokom 2010. godine imovina je oduzeta u ukupno 220 predmeta u iznosu od oko 17 miliona KM, od čega je 10 miliona oduzeto odlukama Suda BiH, s tim da nisu dostupni podaci koji iznosi su oduzeti u slučajevima krivičnih djela korupcije.[67]

 

            4.5. Zaštita svjedoka

 

Zaštita svjedoka se ostvaruje sa nekoliko različitih instrumenata krivičnog, upravnog, građanskog i drugih grana prava. Vijeće ministara BiH je na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH osnovalo Radnu grupu za izradu Nacrta zakona o programu zaštite svjedoka u BiH, koji je trenutno u fazi usaglašavanja sa mišljenjima nadležnih institucija.[68] BiH još uvijek nema usvojen Zakon o zaštiti „zviždača“. I pored određenih normativnih aktivnosti na zaštiti prijavitelja korupcije kao što su npr. odredbe o imunitetu u krivičnim postupcima, te dopune Etičkog kodeksa za javne službenike u Republici Srpskoj, sveobuhvatan sistemski pristup ovoj problematici je izostao.[69]

 

          5. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

 

Iako je BiH postigla određeni napredak na polju borbe protiv korupcije, usvajanjem bitnih antikorupcijskih zakona, još uvijek je čeka dug put harmonizacije domaćeg zakonodavstva sa međunarodnim antikorupcijskim standardima. Rasprostranjenost korupcije u svim sferama javnog i privatnog sektora predstavlja veliku prijetnju daljem razvoju i demokratizaciji zemlje, stoga je od ključnog značaja da se ovom fenomenu pristupi na sveobuhvatan i sistematičan način.

Vlasti u BiH su se proteklih godina samo formalno bavile borbom protiv korupcije, što je rezultiralo činjenicom da je BiH dostigla dramatičan stepen korupcije. U više navrata došlo je do obesmišljavanja postojanja zakona i institucija te do potpunog kolapsa vladavine prava. Izvjesni antikorupcijski napori u zemlji su poduzimani, ali nedovoljna uključenost društva i njegove podrške, nesistematičnost, nekoordiniranost, odsustvo odlučnog pristupa i političke volje na reduciranju korupcijskih praksi rezultiralo je endemskim razmjerama korupcije u BiH.

Glavni izazov u BiH predstavlja efikasno provođenje zakonodavstva, što su potvrdili i nalazi relevantnih domaćih i međunarodnih istraživanja. Ako se posmatraju pojedine oblasti koje su od izuzetnog značaja u okviru sveukupnih napora u borbi protiv korupcije, može se s pravom konstatovati da je u BiH vidljiv trend stagnacije. Postojeći mehanizmi za borbu protiv korupcije se neadekvatno provode, korupcija na najvišim nivoima vlasti i politike se ne procesuira, a istrage ne rezultiraju optužnicama niti osuđujućim presudama. S druge strane, nalazi revizorskih izvještaja nemaju dovoljan uticaj na upravljanje javnim finansijama, a i nezavisnost institucija za reviziju je ugrožena.

Mnogobrojni su razlozi za ovakvo stanje, međutim sigurno je da prvo mjesto na listi uzročnika zauzima odsustvo realne političke volje da se problem korupcije počne rješavati. Izuzetno je važno da se pređe iz faze deklarativnog zalaganja i podrške za borbu protiv korupcije u izvršnu fazu po pitanju antikorupcijskih aktivnosti, kako je to slučaj u susjednim zemljama, prije svega Hrvatskoj i Srbiji. Imajući u vidu mnogobrojne međunarodne obaveze koje je BiH preuzela, borba protiv korupcije zahtijeva prevashodno koordinisan i strateški pristup, te poboljšanje institucionalne saradnje na različitim nivoima vlasti s ciljem efikasnijeg sprječavanja i kažnjavanja krivičnih djela korupcije.

Sistemski pristup borbi protiv korupcije bi trebao da ide u više pravaca. Prvo, na legislativnom nivou, neophodno je adekvatno provoditi postojeće zakone kao i izvršiti korekcije zakonskog okvira tamo gdje je to potrebno s ciljem harmonizacije domaćeg zakonodavstva sa relevantim međunarodnim standardima i obavezama. Na institucionalnom planu, potrebno je jačati kapacitete institucija, s obzirom da to predstavlja preduslov efikasne primjene zakona. U ovom kontekstu, ključno je osnažiti institucije koje trebaju da budu stub nezavisnosti i apolitičnosti u istinski demokratskim društvima, a u cilju efikasnijeg obavljanja i ispunjavanja njihovih zadataka, a tu se prije svega misli na CIK, Ured za reviziju, Agenciju za javne nabavke, Agenciju za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, i dr. I kao treće, na planu prevencije i edukacije javnosti, potrebno je uložiti dodatne napore. Strategija za borbu protiv korupcije u komponenti 2 „Prevencija, edukacija i obuka javnosti“ predviđa mnoštvo preventivnih mjera u cilju jačanja transparentnosti, reforme javne uprave i odgovornosti. Bitno je istaći da je prevencija korupcije kontinuiran zadatak koji se ne iscrpljuje jednokratnim aktivnostima nego sistematskom i sveobuhvatnom angažmanu države i cijelog društva. Neophodno je ubrzati aktivnosti na uspostavi i formiranju Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, koja će imati dovoljno materijalnih i kadrovskih resursa da preuzme ulogu vodećeg antikorupcijskog tijela u BiH. Dakle, hitno su potrebne konkretne akcije na procesuiranju najtežih oblika korupcije kako bi se izbjeglo potpuno urušavanje pravnog poretka i institucionalnog okvira. Borba protiv korupcije mora postati prioritet političkih elita, ali ne samo u deklarativnom smislu. Svakako, treba imati u vidu i činjenicu da se borba protiv korupcije ne može voditi samo koristeći tzv. „top-down“ pristup; građani treba da pokažu veću svijest o uzrocima i štetnim posljedicama korupcije po cijelo društvo, te da vrše stalan pritisak i zahtijevaju više odgovornosti i transparentnosti od legitimno izabranih zvaničnika. Samo koordinisani i sistematični napori, koji uključuju sve segmente društva, mogu rezultirati značajnijim efektima i napretkom na polju borbe protiv korupcije. Fenomen korupcije je moguće kontrolisati podizanjem svijesti građana, civilnog društva, nezavisnih medija, odnosno samo ako mu se ozbiljno suprotstave svi segmenti društva. Pretpostavka jeste imati prosvijećeno i odlučno političko vodstvo, ali nužan je i visoki nivo svjesnosti i podrške javnosti, što predstavlja ujedno i najteži element jednačine.

---

[1] Zarobljena država definiše se kao „situacija kada moćni pojedinci, institucije, kompanije ili grupe, unutar ili van države, koriste korupciju kako bi oblikovali državnu politiku, pravni okvir i ekonomiju u korist sopstvenih privatnih interesa“. J. Hellman and D. Kaufmann, Confronting the Challenge of State Capture in Transition Economies, Finance & Development, vol. 38, no. 3 (2001).

[2] Za holistički i sveobuhvatni pristup borbi protiv korupcije vidjeti National Integrity System Assessment, Transparency International, dostupno na www.transparency.org; za BiH, vidj. Studija Sistema Društvenog Integriteta u BiH 2007, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije/.

[3] Transparency International, Corruption Perceptions Index 2011, dostupno na www.cpi.transparency.org/cpi2011/.

[4] Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011. godini, Radni dokument osoblja Komisije, SEC (2011)1206 Brisel, 12.10. 2011, str.12, dostupno na www.dei.gov.ba.

[5] Ibid.

[6]Transparency International, “Global Corruption Barometer 2011”, dostupno na http://www.transparency.org/policy_research/surveys_indices/gcb/2011.

[7]Global Integrity Report Bosnia and Herzegovina: 2009., dostupno na http://report.globalintegrity.org/Bosnia%20and%20Herzegovina/2009.

[8] Za više detalja vidjeti http://europa.eu/legislation_summaries/glossary/accession_criteria_copenhague_en.htm.

[9] To su između ostalog: Konvencija Ujedinjenih nacija protiv korupcije, Krivičnopravna konvencija o korupciji Vijeća Evrope, Građanskopravna konvencija o korupciji Vijeća Evrope, kao i Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenog krivičnim djelom, te OECD konvencija.

[10]Vidjeti Strategiju za borbu protiv korupcije (2009-2014), str. 11, dostupno na http://msb.gov.ba/docs/strategija1.pdf.

[11] Za više detalja vidjeti Zakon o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u Bosni i Hercegovini, „Službeni glasnik BiH“ broj 103/09.

[12] Vidjeti Strategiju za borbu protiv korupcije 2009-2014, dostupno na www.msb.gov.ba.

[13] Vidjeti Transparency International BiH, Saopštenje za medije, Uprava Agencije za prevenciju korupcije imenovana po političkoj liniji, 15.07.2011.godine, dostupno na www.ti-bih.org/4279/uprava-agencije-za-prevenciju-korupcije-imenovana-po-politickoj-liniji-2./

[14] Transparency International BiH, Kvantificirana analiza provedbe Akcionog plana za borbu protiv korupcije 2009-2014, decembar 2011, str. 10, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije./

[15] Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011, dostupno na www.dei.gov.ba.

[16] Npr.usvajanje Strategije za borbu protiv korupcije (2009-2014), usvajanje Zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, izmjene i dopune krivičnog zakonodavstva, uvođenje kaznenih odredbi u Zakon o slobodi pristupa informacijama i dr.

[17] Tu se prije svega misli na Transparency International BiH i Udruženje Građana Tender.

[18] Transparency International BiH, Procesuiranje korupcije pred sudovima i tužilastvima u BiH 2009-2010, juli 2011, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije.

[19] Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011. godini, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2010.godini, dostupno na www.dei.gov.ba.

[20] Transparency International BiH, Procesuiranje korupcije pred sudovima i tužilaštvima u BiH 2009-2010, 2011, i Monitoring provodjenja antikorupcionih reformi 2010, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije.

[21] Vidjeti Transparency International, „Global Corruption Barometer“, dostupno na http://www.transparency.org/policy_research/surveys_indices/gcb/2010.

[22] Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011. godini, str. 11., dostupno na www.dei.gov.ba.

[23] Ibid.

[24] U predmetu protiv Milorada Dodika, osumnjičenog za zloupotrebu položaja u u vezi sa izgradnjom autoputa Banjaluka-Gradiška, dionica Banjaluka-Glamočani, izgradnjom Administativnog centra Vlade RS i RTV Doma, slučaj je, nakon dvije godine, prebačen sa Tužilaštva BiH, koji je utvrdio da slučaj nije u njegovoj nadležnosti, na Specijalno tužilaštvo RS, koje je obustavilo istragu protiv Dodika i njegovih saradnika. Za više detalja o nestanku pojedinih originalnih dokumenata iz tužilačkog spisa iz predmeta Čović-Lijanovići, vidjeti http://www.cin.ba/Stories/P27_Justice/?cid=999,2.

[25] Član 34 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku BiH, „Službeni glasnik BiH“, broj: 58/08.

[26] Transparency International BiH, Procesuiranje korupcije pred sudovima i tužilaštvima u BiH 2009-2010, 2011, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije/.

[27] To su krivična djela propisana Krivičnim zakonom BiH (Glava XIX- krivična djela korupcije i krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti), Krivičnim zakonom FBiH (Glava XXXI- Krivična djela podmićivanja i krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti), Krivičnim zakonom RS (Glava XXVII- Krivična djela protiv službene dužnosti) i Krivičnim zakonom Brčko Distrikta BiH (Glava XXXI- Krivična djela podmićivanja i krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti). Krivični zakon Bosne i Hercegovine, „Službeni glasnik BiH“, broj: 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 08/10. Ovom glavom zakona su propisane sljedeće inkriminacije: (a) Primanje dara i drugih oblika koristi (čl. 217), (b) Davanje dara i drugih oblika koristi (čl. 218), (c) Protuzakonito posredovanje (čl. 219), (d) Zloupotreba položaja ili ovlaštenja (čl. 220),(e) Pronevjera u službi (čl. 221), (f) Prijevara u službi (čl. 222), (g) Posluga u službi (čl. 223), (h) Nesavjestan radu službi (čl. 224), (i) Krivotvorenje službene isprave (čl. 226), (j) Protuzakonita naplata i isplata (čl. 227), (k) Protuzakonito oslobođenje osobe lišene slobode (čl. 228) i (l) Protuzakonito prisvajanje stvari pri pretresanju ili izvršenju (čl. 229); Krivični zakon FBiH, „Službene novine FBiH“, broj  36/03; Krivični zakon RS, „Službeni glasnik RS“, broj: 49/03; Krivični zakon Brčko Distrikta BiH, „Službeni glasnik BD BiH“, broj: 10/03.8 Vidi Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona FBiH, „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 42/10. (čl. 62).9 Vidi Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH, „Službeni glasnik BiH“, broj: 8/10. (čl. 94 i 95).

[28] Članovi 94 i 95 Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH, „Službeni glasnik BiH“, broj: 8/10.

[29] U pogledu Dodatnog protokola, najvažniji elementi usklađivanja odnose se na proširenje opsega kažnjivosti na počinioce koji imaju zvanja domaćih, odnosno inostranih arbitrara i sudaca-porotnika za počinjena krivična djela aktivog i pasivnog podmićivanja koruptivnih praksi prilikom međunarodnih poslovnih transakcija. Za preporuke vidjeti izvještaj GRECO, te Izvještaj Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine u 2011

[30] Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, „Službeni glasnik BiH“, broj: 53/09.

[31] Zakon o javnim nabavkama BiH, „Službeni glasnik BiH“, broj: 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09 i 60/10).

[32] Transparency International BiH, Monitoring provođenja antikorupcionih reformi, str.17, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije/.

[33]Vidjeti Strategiju razvoja sistema javnih nabavki 2010-2015, dostupno na www.javnenabavke.ba/vijesti/2010/Strategija_razvoja.pdf.

[34] Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011, str.35, dostupno na www.dei.gov.ba.

[35] Ibid.

[36] Neke od ostalih odredbi su tenderske procedure u slučaju samo jednog ponuditelja pod uvjetom da ponuda odgovara uslovima natječaja, povećavanje cenzusa za javne nabavke dobara i usluga od 30,000 na 50,000 KM i od 50,000 na 80,000 KM za obavljanje radova, gore navedena povećanja cenzusa bi također povećala slučajeve korupcije za oko 5% po godini – oko 150 miliona KM. Za više detalja vidjeti Udruženje Tender, Razlozi za neprihvatanje Nacrta, 20.10.2011.godine, dostupno na www.tender.ba.

[37] „Korupcija u javnim nabavkama u BIH godišnje proguta 600-700 miliona KM sredstava poreskih obveznika i građana“, preuzeto sa http://mitolovac.ba/strana/420.

[38] Članove ovog tijela čine: iz Predstavničkog doma PSBiH Nermina Zaimović-Uzunović, Niko Lozančić i Milorad Živković, iz Doma naroda PSBiH Borjana Krišto, Halid Genjac i Dragutin Rodić, ministar pravde BiH Bariša Čolak, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović i ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović, kao i članovi Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine Branko Petrić, Suad Arnautović i Stjepan Mikić.

[39] Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011., str. 13, dostupno na www.dei.gov.ba.

[40] Transparency International BiH, Izvještaj o monitoringu unapređenja zakonskog okvira i implementacije zakona o sukobu interesa u Bosni i Hercegovini, 2011, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije/.

[41] Ibid.

[42] Transparency International BiH, Monitoring funkcionisanja institucija za reviziju, u Monitoring provođenja antikorupcionih reformi u BiH, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije/.

[43] Evropska komisija, Izvještaj o napretku u Bosni i Hercegovini u 2011., str. 48

[44] Vidjeti Emir Djikić, O političkoj kontroli Ureda za reviziju institucija dostupno na http://staff.balkans.aljazeera.net/video/emir-dikic-o-politickoj-kontroli-ureda-za-reviziju-institucija.

[45] Monitoring provođenja antikorupcionih reformi, Monitoring funkcionisanja institucija za reviziju javnog sektora str, 92; Vidi. također: www. revizija.gov.ba/izvještaji i www.gsrrs.org/izvještaji.

[46] Ured za reviziju institucija BiH, Izvještaj o reviziji za 2010. godinu, str. 10-11, dostupno na www.revizija.gov.ba/izvjestaji.

[47] Izborni zakon BiH, “Službeni glasnik BiH” broj: 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08 i 32/10 .

[48] Zakon o finansiranju političkih stranaka, „Službeni glasnik BiH” broj 22/00 i 102/09.

[49]Transparency International BiH, Finansiranje politickih partija u BiH, 2010, str. 16, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije/.

[50]Transparency International, Global Corruption Barometer 2010, dostupno na http://www.transparency.org/policy_research/surveys_indices/gcb/2010.

[51] Transparency International BiH, CRINIS studija – Istraživanje transparentnosti finansiranja političkih stranaka u BiH, 2010, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije/.

[52] GRECO, Treći krug evaluacije – Evaluacijski izvještaj za Bosnu i Hercegovinu – Transparentnost finansiranja političkih partija (Tema II), 27.05.2011., dostupno na http://msb.gov.ba/dokumenti/strateski/?id=6244.

[53] Prema dostupnim podacima, donesen je Etički kodeks Ureda koordinatora za reformu javne uprave, u Federaciji BiH je donesen Etički kodeks za državne službenike u FBiH (Agencija za državnu službu FBiH), Vlada Republike Srpske je donijela Kodeks ponašanja državnih službenika RS, u Brčkom postoji Etički kodeks BD, Transparency International Analiza provedbe Strategije – Treći periodični izvještaj, 2011, str. 9.

[54] GRECO Drugi krug Evaluacije, Dodatak na Izvještaj o usaglašenosti za Bosnu i Hercegovinu, preporuka VIII, 2011 dostupan na www.msb.gov.ba.

[55] Prezentacija Ombudspersona za ljudska prava Jasminke Džumhur održana na Okruglom stolu koji je TI BiH organizovao povodom Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama, 28.09.2011.godine.

[56] Zakon o slobodi pristupa informacijama FBiH navodi da su državni organi obavezni odgovoriti podnositelju zahtjeva (u formi odluke), dok u RS ne postoji takva odredba, te od kooperativnosti državnog organa zavisi da li će se primjenjivati analogija sa Zakonom o upravnom postupku RS, a žalba tretirati kao pravni lijek u slučajevima kršenja Zakona o slobodi pristupa informacijama. Praksa takođe uvodi standardnu proceduru podnošenja žalbe drugostepenom organu, te ishod većinom zavisi od kooperativnosti i poznavanja zakona istog.

[57] Vidj, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH „Službeni glasnik broj:102/09.

[58] Ovi amandmani su usvojeni od strane Brčko Distrikta 17.06., od strane Republike Srpske 06.07. i od strane Federacije Bosne i Hercegovine 08.07.2010. godine. Oni su stupili na snagu počekom augusta 2010. godine.

[59] GRECO Treći evaluacijski izvještaj – tema II

[60] Vidjeti Izvještaj o poštivanju, Drugi krug evaluacije za Bosnu i Hercegovinu i Dodatak (Greco RC-II (2008) 7E).

^[61]U vezi sa ovim, u svom izvještaju GRECO navodi „nedostatak usklađenosti četiri postojeća Krivična zakona u državi (državni nivo, Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko Distrikt), posebno primjetan kada se govori o kriminalizaciji podmićivanja (materijalni elementi krivičnog djela i primjenjive sankcije) i pitanju nadležnosti. Svi Krivični zakoni dijele veliki broj nedostataka kada se uporede sa odredbama Krivičnopravne konvencije o korupciji (ETS 173) pod razmatranjem. Posebno, mora se osigurati da krivična djela aktivnog i pasivnog podmićivanja u javnom sektoru pokrivaju sve radnje/propuste do kojih dolazi u obavljanju dužnosti službenog lica, bez obzira da li su unutar njegovih/njenih službenih nadležnosti ili ne. Definicija stranih i međunarodnih službenih lica se treba proširiti jer trenutno pokriva samo one osobe koje rade u Bosni i Hercegovini. Nedostatak sudskih odluka u vezi sa podmićivanjem u privatnom sektoru rezultira sa sukobljenim tumačenjima postojećih odredbi i njihovog obima, do stepena kada je upitno da li je podmićivanje u privatnom sektoru stvarno pokriveno državnim zakonom. Slično tome, aktivna trgovina uticajem treba da bude kriminalizirana“ ,GRECO, Treći evaluacijski izvještaj za Bosnu i Hercegovinu, Tema I, 27.05.2011., dostupno na www.msb.gov.ba.

[62] Vidjeti Transparency International BiH, Analiza provedbe Strategije za borbu protiv korupcije 2009-2014, Treći periodični izvjestaj, decembar 2011, str. 18

[63]Član 114a Krivični zakon FBIH, “Službene novine Federacije BiH”, broj: 42/10; Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BD BiH, “Službeni glasnik BD BiH” broj: 2/10.

[64] Zakon o oduzimanju imovine stečene izvršenjem krivičnog djela, „Službeni glasnik RS“, broj:12/10.

[65] GRECO, Drugi krug evaluacije, Dodatak na Izvještaj o usaglašenosti za Bosnu i Hercegovinu, 01.04.2011., dostupno na www.msb.gov.ba; za detalje vidi Zakon o oduzimanju imovine stečene izvršenjem krivičnog djela, dostupno na www.narodnaskupstinars.net/latn/?page=133&kat=10&vijest=3301.

[66] Transparency International BiH, Oduzimanje imovinske koristi pribavljenje počinjenjem koruptivnih krivičnih djela analiza pravnog okvira u Bosni i Hercegovini, 2011, dostupno na www.ti-bih.org/wp-content/uploads/2011/03/Oduzimanje-imovinske-koristi-pribavljenje-pocinjenjem-koruptivnih-krivicnih-dijela-u-BiH.pdf.

[67] Transparency International BiH, Pravosuđe u BiH još uvijek neefikasno u procesuiranju korupcije, 16.06.2011, saopštenje za javnost, dostupno na www.ti-bih.org/4183/pravosude-u-bih-jos-uvijek-neefikasno-u-procesuiranju-korupcije/.

[68] Transparency International BiH, Analiza provedbe Strategije za borbu protiv korupcije 2009-2014-Treći periodični izvještaj, str. 18., dostupno na www.ti-bih.org/publikacije/.

[69] Ibid. Kao jedan od kratkoročnih ciljeva (do kraja 2010 godine) Strategija nalaže da se kreiraju „procedure u svim javnim institucijama kojim bi se garantiralo da nijedan javni službenik ili klijenti javne uprave ne postanu žrtvom zbog dobronamjernog otkrivanja nepravilnosti“, a kao jedan od srednjoročnih ciljeva (do kraja 2012) da se uspostavi „zakonodavnopravni okvir za zaštitu osoba koje ukazuju na nepravilnosti u obavljanju javnih dužnosti (prijavitelji).“