Ljudska prava u BiH – Opšti dio (08)

2. Ljudska prava u Bosni i Hercegovini – opći dio

 

 

Tokom 2007. godine objavljen je veliki broj izvještaja o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini – od godišnjeg izvještaja Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, izvještaja Ureda ombudsmana FBiH, izvještaja State Departmenta do izvještaja raznih komisija i drugih organizacija. U uvodnom dijelu navest ćemo samo najznačajnije dijelove, zapažanja i probleme koje su ovi izvještaji navodili, a prenijeli su ih mediji.

Tako je u svom Izvješću o stanju ljudskih prava u kontekstu političko-društvenih događanja u Bosni i Hercegovini za 2007. godinu, komisija Justitia at Pax Biskupske konferencije u BiH ukazala na

…sveopću obespravljenost skoro svih kategorija bosanskohercegovačkog stanovništva. Pri tome, posebno se ukazuje na obespravljenost izbjeglih i raseljenih osoba, povratnika, žena, djece, uposlenih i neuposlenih, umirovljenika, bolesnih i unesrećenih, a dotiče se i drugih pojava u društvu koja izravno utječu na održavanje stanja sveopće obespravljenosti.[1]

U Izvještaju o ljudskim pravima u BiH (Country Reports on Human Rights Practicies 2007) urađenom od strane US State Departmenta – Biro za demokraciju, ljudska prava i rad, navodi se da je

…nasilje nad ženama, uključujući nasilje u porodici i seksualno zlostavljanje veoma rašireno u praksi, ali slabo zastupljeno u izvještajima. Prema općim procjenama nevladinih organizacija svaka treća žena u BiH je preživjela nasilje u porodici. U Hercegovačko–neretvanskom kantonu, jedna nevladina organizacija je izvjestila o povećanom broj nasilja u porodici tokom godine. Od 89 slučajeva, 24 uključuje žrtve koje su bile maloljetne, 42 nasilnika su dobila krivične kazne i 8 nasilnika je dobilo prekršaj za nasilničko ponašanje. Oba entiteta su usvojila Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji zahtijeva intervenciju policije: kao i uvijek nasilje u porodici obično nije izviješćeno autoritetima. Stručnjaci/stručnjakinje procjenjuju da samo 1 od 10 slučajeva nasilja u porodici budu reportirani policiji. Do oktobra 2007. godine prijavljena su 1.973 slučaja nasilja u porodici.[2]

Kada je u pitanju diskriminiranje i povređivanje osnovnih prava ništa manje ne zaostaju ni prava djece, kako se navodi u Izvještaju o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini (januar – decembar 2006.) Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. U Izvještaju stoji:

… kako su djeca u Bosni i Hercegovini izložena različitim vidovima diskriminacije i neravnopravnog ostvarivana svojih prava” i „da se djeca svakodnevno susreću sa preprekama u ostvarivanju prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu”. Izvještaj dalje navodi: „da, po nekim procjenama, 60% stanovništva u BiH nema obavezno zdravstveno osiguranje, što za refleksiju ima da i taj procenat djece nije osiguran”. Ovaj problem je posebno izražen kod djece predškolskog uzrasta. Stoga se bilježi da u oba bh. entiteta broj rođene djece i umrlog stanovništva je gotovo izjednačen, čime stanovništvo Bosne i Hercegovine stagnira. Država nema usvojenu politiku i strategiju ili programe demografskog razvoja Bosne i Hercegovine. [3]

U izvještaju Udruženja Q – Za promicanje i zaštitu ljudskih prava i identiteta queer osoba spominje se da je:

LGBTIQ zajednica u BiH stigmatizirana, zatvorena i inertna u mnogim pogledima. Ni društvo, ni država ne nude nikakvu podršku osobama koje se ne uklapaju u društvene stanrade spola, roda, seksualne orijentacije, spolnog identiteta, rodnog identiteta i/ili izražavanja. U ovakvom okruženju LGBTIQ osobama je mnogo teže prihvatiti sebe, te aktivno sudjelovati u stvaranju društva i države gdje se ljudska prava i slobode cijelog stanovništva u BiH poštuju, štite i nadograđuju.[4]

Kada je riječ o trgovini ljudima, prema izvještaju U.S. State Departmenta, BiH se ubraja među 15 zemalja svijeta gdje je najlošija situacija po ovom pitanju. U izvještaju Državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne imigracije u Bosni i Hercegovini, navodi se da se u toku 2006. godine

…nastavio se koristiti trend korištenja teritorije Bosne i Hercegovine kao tranzitne teritorije za ilegalne migracije prema zemljama Zapadne Evrope. U izvještaju Evropske komisije o napretku za 2006. godinu, navedeno je da iako se Državni plan za borbu protiv trgovine ljudima za razdoblje 2005. – 2007. primjenjuje u praksi, još uvijek postoje problemi vezano za efikasno gonjenje počinitelja ovog krivičnog djela usljed nekonzistentnosti između zakona na državnoj i entitetskoj razini i blage kaznene politike.[5]

Organizacija Human Rights Watch navodi da je u oblasti transparentnosti suđenja za ratne zločine

…učinjen značajan napredak u ispunjavanju mandata i ostvarivanju važne uloge u donošenju pravde za zločine počinjene za vrijeme rata. Problemi postoje u oblasti sudske politike za selekciju slučajeva kao i kod širokog korištenja zatvorenih sesija i negativnih implikacija da ovakav nedostatak transparentnosti ima utjecaj na povjerenje javnosti na komoru u cijelini. Neadekvatan domet i komunikacijski napori da se objasni rad suda i učiniti ga smislenim za zajednicu koja je najpogođenijom kršenjem učinjenog može dalje podsijecati utjecaj komore na vladavinu prava. [6]

U uvodu svog Izvještaja o stanju ljudskih prava za 2007. godinu, Ured ombudsmana FBiH navodi kako je

…loše stanje ljudskih prava, odnosno kršenje skoro svih odredbi o ljudskim pravima u Ustavu Federacije BiH, dovelo do zaključka da su nacionalne ideologije u cijeloj BiH uspjele bojkotovati Dejtonski sporazum i naročito Aneks VII i tako razoriti i podijeliti društvo koje je i inače uništeno u toku rata i u 13 godina mira. Njegujući i održavajući bolesno stanje sa masovnim traumama, vodeće nacionalne strukture vlasti – koje se uglavnom nisu mijenjale i čiji je odnos prema demokratskim promjenama više nego upitan – uspijevaju opstati na vlasti i držati glasačko tijelo pod stalnim tenzijama straha, nepovjerenja i ugroženosti od drugih. [7]

Zbog učestalih reakcija i intervencija visokog predstavnika, Bosna i Heregovina je degradirana u godišnjem izvještaju o stanju sloboda američke agencije Freedom House. Za poštivanje političkih prava dobila je ocjenu četiri, dok je za građanske slobode dobila ocjenu tri. [8]

Helsinški komitet za ljudska prava Bosne i Hercegovine prezentirao je tokom februara svoj izvještaj za 2007. godinu gdje je konstatirano da „BiH ne štiti svoje građane“ i to je ilustrirano podatkom da je „od planiranih 135 zakona, usvojeno svega 27, dok je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u proceduru  uputilo svega 13 posto planiranih akata“. U istom izvještaju Helsinški komitet upozorava i na diskriminaciju povratnika, kao i na sofisticirane metode etničkog čišćenja u mirnodopskom periodu. [9] To potvrđuje i Izvještaj Ureda ombudsmana FBiH, u kojem stoji kako je

…na kraju 2007. godine definitivno uspio plan i cilj preuzet prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma (pri stanju nezadovoljstva i sa maksimilastičkim zahtjevima svake strane) da potpisnici Sporazuma, tj. sve tri strane, nastavljaju i dalje rat političkim sredstvima. U nedostatku egzaktnih pokazatelja etničkog čišćenja koje se događalo i kasnije u miru, očito je da su sve tri strane izigravanjem Aneksa VII i drugim političkim sredstvima uspjele podijeliti BiH po vjerskom i nacionalnom kriterijumu i svaka na ‘svojim’ teritorijama druga dva naroda pretvoriti u manjine sa minornim procentom do 10%.[10]

„Iako su vlasti u BiH ratificirale ključne evropske i međunarodne ugovore o zaštiti ljudskih prava te usvojile potrebnu legislativu i planove u mnogim oblastima, krajnje je vrijeme za energične mjere radi promjena postojećeg stanja“, navodi se u izvještaju povjerenika Vijeća Evrope za ljudska prava Thomasa Hammarberga, koji je početkom godine predstavljen u sjedištu Evropske unije. Izvještaj posebno ukazuje na ugroženost ljudskih prava raseljenih i manjinskih povratnika, Roma, djece, siromašnih i socijalno isključenih osoba, a kao prva mjera se navodi osiguranje smještaja i infrastrukture za povratak interno raseljenih. Segregacija u školama, nefikasno pravosuđe, te značajan broj osumnjičenih za ratne zločine koji se nalaze na javnim funkcijama, također, su navedeni kao problemi. Uz prava manjina i prava Roma, borba protiv nasilja nad ženama i djecom, također, je markirana kao urgentno pitanje.[11]

Na Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu do sada je doneseno osam odluka i četiri presude protiv Bosne i Hercegovine, ali godišnje se protiv BiH u prosjeku podnese 500 tužbi.[12]

U izboru tri bh. ombudsmana za ljudska prava ponovljeni proces započeo je konstituisanjem Zajedničke ad hoc komisije Parlamenta BiH. Prošle je godine proces propao zbog nedostatka podrške Srbima iz Federacije BiH i Bošnjacima iz Republike Srpske. Ombudsman za ljudska prava BiH, Safet Pašić, istakao je kako je stanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini na najnižoj mogućoj razini. On se u svom saopštenju za javnost usprotivio ocjenama koje iznose zvaničnici, a koje predstavljaju pokušaj okrivljavanja državne institucije ombudsmana zbog neuspjele reforme, odnosno objedinjavanja institucije ombudsmana u BiH. Pašić je, također, upozorio na “nedopustivo kašnjenje u preustroju institucija ombudsmana u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ombudsmanu BiH, prema kojem je ovaj proces trebao biti okončan krajem 2006. godine”. Ovim se, smatra Pašić, nanosi nesaglediva šteta zaštiti i ujednačavanju ljudskih prava na prostoru BiH. [13]

Usklađivanje Ustava BiH sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pristupanje Konvenciji o manjinskim jezicima i ratifikacija Socijalne povelje, najbitnije su postprijemne obaveze koje BiH treba da ispuni da bi izašla iz faze monitoringa i postala ravnopravni član Savjeta Evrope. [14]

Navedeni izvještaji predstavljaju samo dio mapiranog stanja u generalnoj procjeni stanja poštivanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, ocjenjivanih tokom 2006. i 2007. godine. Kategorije koje slijede u nastavku izvještaja daju pregled specifičnih događaja koji su obilježili period od januara do avgusta 2008. godine.

---

[1]Portal Necenzurirano.com, 2008, http://www.necenzurirano.com

[2] Bosnia and  Herzegovina- Country Reports on Human Rights Practicies 2007, US Department of State, http://www.state.gov.

[3] Izvještaj o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini (Analiza za period januar – decembar 2006.) – Helsinški komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, http://www.bh-hchr.org.

[4] Prava i slobode LGBTIQ osoba u Bosni i Hercegovini: Analiza relevantnih pravnih akata. Sarajevo: Udruženje Q, 2006., str. 5

[5] Izvještaj o stanju trgovine ljudima i ilegalnoj imigraciji u Bosni i Hercegovini i Izvještaj o provedbi akcijskog plana za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne imigracije u Bosni i Hercegovini za 2006. godinu. Sarajevo: Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne imigracije u Bosni i Hercegovini, 2006., str. 4.

[6] Narrowing the Impunity Gap: Trials before Bosnia”s War Crime Chamber, Human Rights Watch 2006,  http://hrw.org/report.

[7] Godišnji izvještaj Obudsmena Federacije BiH za 2007. godinu o stanju ljudskih prava, strana 1

[8] Nezavisne novine, 18. januar 2008., strana 6

[9] Izvori su Oslobođenje, 18. februar 2008., strana 6 i Nezavisne novine, 12. februar 2008., strana 5

[10] Godišnji izvještaj obudsmena Federacije BiH za 2007. godinu o stanju ljudskih prava, strana 2

_[11] Dijelove izvještaja citiraju slijedeće dnevne novine – Dnevni avaz, 23. februar 2008., strana 6; SAN, 23. februar, strana 17; i Večernji list, 23. februar 2008., strana 6

[12] Slobodna Bosna, 7. februar 2008., strane 44 – 47

[13] O ovome je Oslobođenje izvještavalo u nekoliko navrata – 6. februara 2008., strane 8 i 9; 5. marta 2008., strana 11; i 11. marta 2008., strana 10

[14] Glas Srpske, 22. april 2008., strana 3