Posebna zaštita porodice i djeteta (08)

4.14. Posebna zaštita porodice i djeteta

 

Član 23 PGP:

1. Porodica je prirodni i osnovni sastavni dio društva i ima pravo na zaštitu društva i države.

2. Pravo na slapanje braka i osnivanja porodice priznaje se čovjeku i ženi kada su dorasli za ženidbu.

3. Nijedan brak se ne može sklapati bez slobodnog i potpunog pristanka budućih supružnika.

4. Države članice ovog pakta donijeće odgovarajuće mjere radi obezbjeđenja jednakosti u pravima i odgovornosti supružnika u pogledu braka za vrijeme braka i prilikom njegovog raskida. U slučaju raskida braka, preduzimaju se mjere radi obezbjeđenja potrebne zaštite djece.

Član 24 PGP:

1. Svako dijete, bez diskriminacije zasnovane na rasi, boji, polu, jeziku, vjeri, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovnom stanju ili rođenju, ima pravo da mu njegova porodica, društvo i država ukazuju zaštitu koju zahtjeva njegov status maloljetnika.

2. Odmah poslije rođenja, svako dijete mora biti upisano u matičnu knjigu rođenih i nositi neko ime.

3. Svako dijete ima pravo da stiče neko državljanstvo.

(Sl. list SFRJ, br. 7/71)

Član 5 Protokola br. 7 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda:

U vezi s brakom, u toku braka i u slučaju njegovog raskida, supružnici imaju jednaka prava i odgovornosti u pogledu privatno-pravnog karaktera međusobno i u svom odnosu prema djeci, pri sklapanju braka, za vrijeme braka i u slučaju raskida. Ovim članom države ne sprječavaju preduzimaju takvih mjera koje su neophodne u interesu djece.

(Sl. glasnik BiH, br. 6/99)

 

4.14.1. Ustavne odredbe

 

Član II/3 f Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

j) Pravo na brak i zasnivanje porodice.

Član 36, stav 1, Ustava Republike Srpske glasi:

Obitelj, majka i dijete imaju posebnu zaštitu.

Član II/A2 Ustava FBiH u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe ne teritoriji Federacije uživaju prava:

j) zaštitu obitelji i djece

 

4.14.2. Značenje pojma “porodica”

 

Prema odredbi člana 2 Porodičnog zakona, porodica se u Bosni i Hercegovini definira kao životna zajednica roditelja i djece i drugih srodnika. Ovako је definirana porodica u širem smislu, jer ona, osim roditelja i djece, obuhvata i srodnike, što čini dobar pravni okvir i dobro pravno određenje, pоštо ostavlja mogućnost za širi krug ljudi odgovornih za ostvarivanje prava djeteta, što za emocionalni razvoj djeteta ima veliki značaj.

Prema odredbi člana 2 Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom porodicu čine: bračni drug, odnosno vanbračni drug, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, djed, baka-nena (po ocu i majci), te braća i sestre bračnih drugova.

I drugim pravnim propisima Bosne i Hercegovine, kao što su Zakon o nasljeđivanju, Zakon o stambenim odnosima, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju i dr., porodica se definira u smislu određivanja šireg kruga lica kod utvrđivanja pojedinih prava i odnosa.

 

4.14.3. Posebna zaštita porodice

 

Olakšice za formiranje porodice u BiH uključuju:

–          Naknade zarade za vrijeme porodiljskog odsustva;

–         Materinski dodatak na koji ima pravo svaka majka koja ne ostvaruje pravo na naknadu zarade za vrijeme porodiljskog odsustva, što znači da svaka nezaposlena majka ima pravo na ova davanja do godinu dana života djeteta;

–          Pomoć za opremu novorođenčeta na koje ima pravo svaka porodica;

–          Organizirana ishrana djece u đačkim kuhinjama;

–          Dodatak na djecu, koji se isplaćuje porodici u skladu sa zakonom.

Pored navedenih prava u cilju olakšavanja zasnivanja porodice u Bosni i Hercegovini, zakoni obezbjeđuju i druga prava i oblike socijalne i dječije zaštite i to: jednokratnu pomoć, pozajmice, savjetodavni rad u oblasti porodično-pravnih odnosa, troškove za nabavku, udžbenika i školskog pribora i sl.

Poseban naglasak je stavljen na zaštitu materinstva. Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, žena ima pravo na porodiljsko odsustvo u trajanju od jedne godine neprekidno. U toku korištenja porođajnog odsustva, zaposlenica ima pravo na naknadu plaće. U Republici Srpskoj u visini prosjeka zadnje isplaćene tri plaće, a u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema propisima kantona ima razlike u visini isplata. Samo su četiri kantona donijela propise za žene – majke porodilje, tako da sve žene nisu u istom položaju u pogledu korištenja ovih prava. I otac djeteta može da koristi ovo pravo. Zakon o radu Republike Srpske propisuje da očevi mogu da koriste porodiljsko odsustvo pod uslovom da se roditelji djeteta sporazumiju da odsustvo nakon isteka 60 dana od dana rođenja djeteta, umjesto majke, nastavi da koristi otac djeteta. Zakon o radu Federacije BiH propisuje da očevi mogu da koriste porodiljsko odsustvo u slučaju smrti majke, ako majka napusti dijete, ili ako je iz opravdanih razloga spriječena da koristi to pravo.

 

4.14.4. Brak

 

Samo Ustav Bosne i Hercegovine u svom članu II/3 f eksplicitno garantuje pravo na brak:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

j) Pravo na brak i zasnivanje porodice.

I Porodični zakon FBiH i Porodični zakon Republike Srpske na isti način definiraju brak kao zakonom uređenu zajednicu života žene i muškarca, te jasno kao  uvjet za zaključenje braka postavljaju različitost spolova budućih supružnika. Eksplicitni uvjet različitosti spolova je ponovljen i u uslovima za zaključenje braka[1].

Praksa Evropskog suda za ljudska prava i presude u slučajevima brakova homoseksualaca i transseksualaca nisu jedinstvene.[2] Međutim, iako ni u jednom slučaju nije presudio u korist prava homoseksualaca na brak, Evropski sud za ljudska prava sve fleksibilnije tumači odredbe člana 12 s tendencijom omogućavanja zaključenja braka transseksualcima.

Krivični zakon FBIH i Krivični zakon Republike Srpske, u glavi XX, navodi krivična djela protiv braka. Najznačajnija krivična djela za posebnu zaštitu porodice se odnose na djela nasilja u porodici, ili porodičnoj zajednici, te krivična djela izbjegavanja izdržavanja.

Porodični zakoni[3] predviđaju obavezu međusobnog izdržavanja članova porodice i bračnih partnera, te normira da odricanje od prava na izdržavanje nema pravnog učinka.

  

4.14.5. Posebna zaštita djeteta

 

4.14.5.1. Opća razmatranja. – Konvenciju o pravima djeteta, Bosna i Hercegovina je preuzela u svoj pravni poredak u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (Aneks I, Dodatni sporazum o ljudskim pravima). Konvenciju je ratificirala 1993. godine, što je potvrđeno Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, odnosno Aneksom 4, član II, tačka 7 u kojoj se navodi da će Bosna i Hercegovina ostati ili postati potpisnica međunarodnih sporazuma navedenih u Aneksu Ustava BiH.

Svoj inicijalni izvještaj Komitetu za pravo djeteta Bosna i Hercegovina je uputila u 2004. godini. Podaci su prikupljeni na osnovu Prvog izvještaja Federacije Bosne i Hercegovine o ostvarivanju Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih nacija za period od 1992. do 1998. godine i Prvog izvještaja Republike Srpske o provođenju Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih nacija za period od 1992. do 1998. godine. Komitet je dao svoja zaključna razmatranja u junu 2005. godine unutar kojih je imao generalnu zamjerku koja se odnosi na političku i administrativnu strukturu države članice, koja može predstavljati ozbiljnu prepreku za razvoj i implementaciju državnih politika, te sveobuhvatnih i koordinirajućh pravnih akata koji bi bili potpuno usklađeni sa odredbama Konvencije.

Maloljetne osobe-djeca mogu da rade tek sa navršenih 15 godina, s tim da se zabranjuje rad djece na opasnim poslovima, odnosno, poslovima pod otežanim uvjetima. Maloljetna osoba nije vojni obveznik i ne može biti mobilirana kao vojni  obveznik prije navršenih 18 godina života. Bosna i Hercegovina je potpisnica Opcionog protokola na Konvenciju o pravima djeteta o učešću djece u oružanim sukobima.

Bosna i Hercegovina je usvojila Akcijski plan za djecu Bosne i Hercegovine za period od 2002. do 2010. godine, u aprilu 2002. godine. U cilju monitoringa  implementacije Akcijskog plana, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine Odlukom formira stalno tijelo na nivou Bosne i Hercegovine – Vijeće za djecu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vijeće za djecu BiH). Nažalost, iako se nalazimo u drugoj polovini vremenskog perioda na koji se odnosi, ovaj akcijski plan još nije postao prioritet Vijeća ministara BiH, niti su osigurani mehanizmi i resursi za potpuno funkcioniranje Vijeća za djecu.[4]

U Bosni i Hercegovini određeno je da je utvrđivanje i osiguranje zaštite djece, kao i socijalne zaštite djece, u nadležnosti entiteta.

Zakonom o socijalnoj zaštiti predviđeno je pružanje pomoći (materijalna davanja, osposobljavanje za život i rad, smještaj u ustanove socijalne zaštite, kućna njega, pomoć u kući i pomoć u dnevnom zbrinjavanju) maloljetnicima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe kao korisnici socijalne zaštite. U tu grupu spadaju:

–          Djeca bez roditeljskog staranja;

–          Djeca ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju;

–          Odgojno zanemarena i zapuštena djeca;

–          Djeca čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama;

–      Pružanje pomoći roditeljima koji nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje svoje maloljetne djece.

U Federaciji Bosne i Hercegovine, odgovornost za utvrđivanje i planiranje politike, te donošenje zakona u oblasti socijalne politike u nadležnosti je federalne vlasti, a odgovornost za implementaciju socijalne politike i socijalne zaštite jeste na vlastima kantona i općina.

Zakonom o zaštiti djece Republike Srpske utvrđena su prava na naknadu troškova za boravak u predškolskoj ustanovi za treće i četvrto dijete po redu rođenja, s ciljem pomoći dnevnom zbrinjavanju ove djece i realizira se samo u općinama sa negativnom stopom prirodnog priraštaja, pravo na predškolsko vaspitanje i obrazovanje za djecu bez roditeljskog staranja, djecu sa smetnjama u razvoju i djecu na dužem bolničkom liječenju, a obuhvata organizirane odgojno-obrazovne programe u trajanju od tri do pet sati dnevno, dok su djeca smještena u zdravstvenoj ustanovi ili ustanovi socijalne zaštite, odgojno-obrazovni program u godini pred polazak u školu i ima za cilj kvalitativnu pripremu djece predškolskog uzrasta za polazak u školu i uključivanje djece u obrazovni proces. Zakonom je utvrđeno da ta prava obezbjeđuje općina. S obzirom na nizak nivo razvijenosti općina i entiteta ova prava ostvaruje mali broj djece.

Iako je nivo izdvajanja iz budžeta za sistem socijalne zaštite na nivou regije, struktura same raspodjele sredstava iz fondova socijalne zaštite je takva da onemogućava pristup socijalnim primanjima porodicama sa djecom. Zaštita djece u Republici Srpskoj ostvaruje se kao sistem prava roditelja i djece i posebno organizirane djelatnosti i aktivnosti ustanova, službi i Javnog fonda zaštite djece. U FBIH gdje se ovo pravo regulira na nivou kantona, problem se, uglavnom, odnosi na nedostatak budžetskih sredstava, te se dječiji doplatak jedino i isplaćuje u Sarajevskom kantonu, što dovodi do nejednakog pristupa ovom pravu djeci iz drugih kantona.

Dodatan problem u BiH predstavljaju djeca bez roditeljskog staranja. Neke procjene pokazuju da u BiH trenutno postoji 3000 djece bez roditeljskog staranja i da su ona, uglavnom, zbrinuta kroz institucionalni sistem zaštite. Nažalost, sistem zaštite varira između entiteta, ali i kantona (u FBiH), a većina ovih institucija nema adekvatno osposobljeno, i/ili adekvatan broj profesionalnog osoblja, u odnosu na broj djece, te ne omogućava uslove da se djeca bez roditeljskog staranja pripreme za samostalan život nakon napuštanja ovih institucija. Iako se 1400 djece nalazi u usvojiteljskim porodicama, odnos djece koje su zbrinuta kroz institucionalni sistem zaštite je veći, nego što je to evropski standard, gdje je praksa da se takav sistem zaštite koristi samo kao krajnje rješenje.

Eksplicitna zabrana fizičkog kažnjavanja ne postoji u pravnom sistemu BiH. Ipak, djeca su zaštićena od ozbiljne zloupotrebe i zanemarivanja cijelim nizom zakona.[5] Ne postoje podaci o broju slučajeva nasilja nad djecom, niti društvena svijest da se fizičko kažnjavanje djece u porodici treba sprečavati.

 

4.14.5.2. Zaštita maloljetnika u krivičnom pravu i postupku. – Krivično zakonodavstvo u BIH na jedinstven način regulira krivičnopravnu zaštitu maloljetnika. Krivični zakoni normiraju krivična djela spolnog nasilja nad djecom, iskorištavanje djece i maloljetnih lica u pornografske svrhe i posebno krivično djelo: proizvodnju i prikazivanje dječije pornografije. Zabranjeno je izvršavanje krivičnih sankcija prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina (dijete). Maloljetniku između 14 i 16 godina moguće je izreći vaspitne mjere, dok maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 16 – a nije navršio 18 godina (stariji maloljetnik) – mogu se izreći vaspitne mjere pod uslovima predviđenim ovim zakonom, a izuzetno mu se može izreći maloljetnički zatvor. U prvom izvještaju Komiteta za prevenciju torture, komitet je izrazio svoju zabrinutost zbog nedostatka odgovarajućih ustanova za maloljetnike u Bosni i Hercegovini. Maloljetnici kojima je izrečena kazna maloljetničkog zatvora, uglavnom, se upućuju u kazneno-popravne ustanove, gdje u većini slučajeva borave sa starijim zatvorenicima, što umnogome onemogućava mogućnost rehabilitacije. U pravilu se prema njima postupa kao i prema starijim zatvorenicima bez posebnog režima posjeta, obrazovanja i bez osoblja koje je profesionalno osposobljeno da im pruži neophodnu podršku. Najvažniji napredak u ovom pogledu odnosi se na usvajanje Državne strategije protiv maloljetničke delinkvencije za period od 2006. do 2010. godine, zajedno sa akcijskim planovima koji predviđaju usvajanje zakonodavnih izmjena, alternativnih mjera, institucionalnog tretmana, prevencije i primjene krivičnog zakonodavstva za maloljetnike u praksi. Međutim, u praksi za sada ne postoji efektivna primjena mjera predviđenih u strategiji[6], a najveća zamjerka upućena od strane Komesara za ljudska prava Vijeća Evrope odnosi se na činjenicu da je koordinacija nad strategijom povjerena Ministarstvu sigurnosti BIH, iako mnoge mjere zahtijevaju multidisciplinarni pristup, a posebno u pogledu ljudskih prava, a preporuka je da se koordinicija nad strategijom prepusti Ministarstvu pravde BiH kao logičnijem izboru.

 

4.14.5.3. Nasilje nad djecom – Bosna i Hercegovina je usvojila Državnu strategiju za borbu protiv nasilja nad djecom za period od 2007. do 2010. godine. – Najznačajniji okvir za zaštitu djece od nasilja utvrđen je u krivičnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini. U okviru postojećih krivičnih zakona, jednostavnim pristupom možemo razlikovati više krivičnih djela koja kažnjavaju nasilje nad djecom, odnosno uvode pravnu zabranu nasilja nad djecom, uključujući seksualno zlostavljanje i eksploataciju, fizičko kažnjavanje i sve druge oblike ponižavajuće kazne na, i u svim, mjestima gdje se nasilje nad djecom dešava, a posebno u porodičnom okruženju.

U BiH ne postoje posebni zakoni koji su vezani za prevenciju nasilja nad djecom. Specifično, entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici uređuju: zaštitu od nasilja u porodici; pojam nasilja u porodici; osobe koje se smatraju članovima porodice u smislu ovog zakona; način zaštite članova porodice; te vrstu i svrhu prekršajnih sankcija za počinioce nasilnih radnji.

Na nivou entiteta doneseni su novi porodični zakoni kojim se reguliraju prava i dužnosti roditelja, kao i prava djece, a posebno prava djece na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja u porodici. Pod nasilničkim ponašanjem podrazumijeva se svako narušavanje fizičkog ili psihičkog integriteta u smislu člana 4 Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini.[7] Jedna od novina je odredba prema kojoj su roditelji dužni čuvati dijete, zadovoljavati njegove potrebe i štititi ga od svih oblika nasilja, povrede, ekonomske eksploatacije i seksualne zloupotrebe od drugih osoba, a istovremeno su dužni i, u zavisnosti od uzrasta i zrelosti, kontrolisati ponašanje djeteta. U cilju što bolje zaštite djeteta predviđene su i odredbe kojim je organ starateljstva dužan po službenoj dužnosti preduzimati potrebne mjere radi zaštite prava i interesa djeteta na osnovu neposrednog saznanja ili obavještenja.

Također, ovim zakonima reguliraju se pitanja oduzimanja roditeljskog prava i starateljstva nad djecom koja su izložena nekom od oblika nasilja, odnosno definiraju situacije koje se odnose na vaspitno zanemarivanje djece. Ukoliko roditelji ugrožavaju interese djeteta i u većoj mjeri zanemaruju podizanje, odgoj i obrazovanje djeteta, sud će takvim roditeljima u vanparničnom postupku oduzeti pravo da žive sa djetetom, a čuvanje i odgoj djeteta povjerit će drugoj osobi ili ustanovi i vratit će to pravo kada to bude u interesu djeteta. Izricanjem ove mjere ne prestaju druge dužnosti, odgovornosti i prava roditelja prema djetetu.

 

4.14.5.4. Djeca sa posebnim potrebama. – Djeca sa posebnim potrebama u BiH nemaju adekvatnu medicinsku zaštitu, niti odgovarajuće mogućnosti za obrazovanje. U skladu sa Okvirnim zakonom o osnovnoj i srednjoj školi[8], djeca i mladi s ozbiljnim smetnjama i poteškoćama u razvoju mogu se djelimično, ili u cjelini, obrazovati u specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama ako im nije moguće pružiti odgovarajuće obrazovanje u redovnim školama. Što se tiče socijalne zaštite, odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom[9] regulirana su prava na: ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe (ako nije ostvaren po nekom drugom osnovu) i ortopedski dodatak.

---

[1] Porodični zakon FBIH član 8, stav 1, tačka a,  te Porodični zakon Republike Srpske član 14, stav 1.

[2] Vidi slučaj Van Oosterwijck protiv Belgije, App. No. 7654/76 i Cossey protiv Ujedinjenog Kraljevstva, App. No. 10843/84).

[3] Porodični zakon FBIH, član 213 i Porodični zakon Republike Srpske, član 231.

[4] Izvještaj Komisionara za ljudska prava tokom posjete Vijeća Evrope Bosni i Hercegovini, Starsbourg 20. februar 2008. godine

[5] Vidi iznad.

[6] Komesar je primijetio da se još nije počelo sa primjenom mjera iz strategije, iako je proces razvijanja iste uključivao visok nivo profesionalizma i impresivan proces konsultacija.

[7] Član 4, stav 2 Porodičnog zakona FBiH.

[8] Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 18/03.

[9] Službene novine Faderacije Bosne i Hercegovine, broj 54/04.