Stara devizna štednja (11)

Stara devizna štednja

 

U međuvremenu, usvojeni su i otplatni planovi za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje za Federaciju BiH i Brčko distrikt BiH. U Federaciji BiH obveznice će biti isplaćene do 27.03.2015. godine u osam rata na način kako je propisano Odlukom. Kamate na obveznice će se plaćati na dan 27.03. i 27.09. svake godine sve do 27.03.2015. godine, a prve isplate glavnog duga i kamate na obveznice su izvršene 14.05.2009. godine. U međuvremenu, Brčko distrikt je na temelju Odluke o emisiji obveznica Brčko distrikta za izmirenje obaveza po osnovu verificiranih računa stare devizne štednje[1] izdao obveznice dana 30.06.2009. godine. Brčko distrikt je 24.12.2008. godine isplatio prve rate glavnog duga i kamate na obveznice. Kamate na obveznice će se isplaćivati na dan 31.03. i 30.09. svake godine do 31.03.2015. godine. Također, s obzirom na mogućnost da se mogu otkupiti prije roka dospijeća, obveznicama se može trgovati na berzi čim budu izdate.

Međutim, isplate glavnog duga i kamate na obveznice su izvršene nakon isteka rokova utvrđenih otplatnim planovima, što je Sud u presudi od 03. novembra 2009. godine u predmetu Suljagić protiv BiH[2] ocijenio kao manjkavost u provođenju zakona kojima se regulira izmirenje obaveza po osnovu „stare“ devizne štednje na koje su se obavezali nadležni organi u Federaciji BiH. Iz tog razloga Sud je utvrdio povredu prava aplikanta na mirno uživanje imovine prema članu 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Pored toga što je BiH naloženo da isplati određeni iznos na ime naknade materijalne i nematerijalne štete, presudom je tuženoj Bosni i Hercegovini naloženo da: u roku od šest mjeseci od konačnosti presude mora osigurati: da vladine obveznice moraju biti izdate u Federaciji BiH, da sve zaostale rate budu isplaćene u Federaciji BiH, da se Federacija BiH obaveže da će platiti zatezne kamate po zakonskoj stopi u slučaju kašnjenja svake naredne rate. Također, predmetnom presudom Sud je naložio da Bosna i Hercegovina[3] produži rok za verifikaciju za najmanje 6 mjeseci od dana konačnosti presude, kako bi svako imao priliku da pribavi potvrdu o verifikaciji.

S obzirom da je utvrđeno da pitanja koja pokreće ovaj predmet predstavljaju sistemski problem u Bosni i Hercegovini, Sud je odlučio da u ovom predmetu primijeni postupak pilot-presude. Naime, ovaj postupak se primjenjuje kada se želi u presudi jasno utvrditi postojanje strukturalnih problema, te predložiti posebne mjere ili radnje koje treba tužena strana poduzeti da bi se otklonila povreda prava. Pored utvrđivanja strukturalnog problema, drugi važan cilj pilot – presude jeste da podstakne tuženu stranu da riješi veliki broj pojedinačnih slučajeva koji su nastali iz tog problema na domaćem nivou, i tako primijeni princip supsidijarnosti na kojem počiva sistem Konvencije.

Imajući prednje u vidu, nadležna domaća tijela su u roku i u cjelosti izvršila sve naloge iz presude, što je potvrđeno na sastanku Komiteta zamjenika ministara Vijeća Evrope koji je održan u periodu od 7. do 9. juna 2011. godine na kojoj je usvojena konačna Rezolucija[4] u odnosu na Bosnu i Hercegovinu u slučaju nadzora nad izvršenjem presude Suljagić protiv BiH. S obzirom da prednje,  Komitet ministara je odlučio da okonča daljnje nadgledanje ovih slučajeva.

U vezi s ovim predmetom, Evropski sud je dana 16. novembra 2010. godine donio odluku u predmetu Josip Zadrić protiv BiH[5] kojom je odlučio da aplikaciju briše sa svog popisa slučajeva, s obzirom da razmatranje aplikacije nije opravdano, imajući u vidu prethodno spomenutu rezoluciju Komiteta ministara, te je Sud okončao proceduru pilot-presude. Također, Sud je odlučio da odbaci stotine aplikacija koje se odnose na staru deviznu štednju koje se nalaze pred Sudom.

Nadalje, u pogledu problema „stare“ devizne štednje štediša koje su svoju štednju polagale u Ljubljansku banku Glavna filijala Sarajevo i Investbanku Beograd filijala Tuzla ne postoji još uvijek konačno rješenje. Naime, pred Sudom je trenutno u toku postupak u predmetu Ališić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Srbije i Slovenije, a koji se odnosi na pitanje „stare“ devizne štednje položene kod ovih banaka. Dana 17. oktobra 2011. godine Sud je donio odluku o dopuštenosti u odnosu na svih pet tuženih država, a meritum predmetne aplikacije će se razmatrati u daljnjem toku postupka pred Sudom.

 

Potraživanja iz osnova ratne štete

 

Pitanje potraživanja iz osnova ratne štete, kao i pitanje „stare“ devizne štednje predstavlja strukturalni problem koji je utvrđen presudom Suda Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine[6] od 10. novembra 2009. godine. Sud je u ovoj presudi utvrdio povredu člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog neizvršenja pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima su aplikantima dosuđena njihova potraživanja iz osnova ratne štete. Sud je presudom naložio Bosni i Hercegovini da osigura izvršenje domaćih presuda koje su razmatrane u predmetnom slučaju, kao i da aplikantima isplati iznos od po 1.500 eura za nematerijalnu štetu.

Naknada ratne štete, kao i pitanje stare devizne štednje, predstavlja strukturalni problem. Upravo iz tih razloga Sud je u ovoj presudi presudi naglasio potrebu poduzimanja odgovarajućih generalnih mjera u odnosu na ostala lica u istom položaju kao i aplikanti, prije svega rješavanjem problema koji su doveli do utvrđenih povreda.

U cilju otklanjanja povreda ustanovljenih u presudi, oba entiteta pristupila su izradi akcionih planova.[7] Ovi planovima predviđena je i izmjena relevantnog zakonodavstva.[8]

U presudi Runić i drugi protiv BiH[9] od 15. novembra 2011. godine Sud je ponovno utvrdio povredu člana 6. i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, pozivajući se na vodeći slučaj po ovom pitanju Čolić i drugi protiv BiH. Međutim, kako su aplikanti u ovom predmetu prihvatili vladine obveznice na ime duga iz presuda kojima im se dosuđuju potraživanja iz ratnog perioda, te su mnogi od njih i prodali iste na berzi, Sud je utvrdio da su presude domaćih sudova izvršene, po čemu je ovaj slučaj drugačiji od predmeta Čolić i drugi protiv BiH. Povreda prava utvrđena je iz razloga kašnjenja u izvršenju presuda od nekoliko godina, koji period se smatra pretjerano dugim prema praksi Suda.

---

[1] Službeni glasnik Brčko distrikta, br.19/09;

[2] Presuda Suljagić protiv BiH, dostupna na: http://www.mhrr.gov.ba/ured_zastupnika/novosti/?id=1092;

[3] Ova obaveza se odnosi na Federaciju BiH, Republiku Srpsku i Brčko distrikt BiH.

[4] CM/ResDH(2011)44 (https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1799109&Site=DG4#P750_34191);

[5] Odluka o brisanju  Zadrić protiv BiH, dostupna na:

http://www.mhrr.gov.ba/PDF/UredPDF/ODLUKA%20Josip%20Zadric%20App%20%2018804-04.pdf.

[6] Presuda Čolić i drugi protiv BiH, dostupna na http://www.mhrr.gov.ba/ured_zastupnika/novosti/?id=789;

[7] Vlada Republike Srpske je na 202. sjednici od 16.12.2010. usvojila Odluku o usvajanju Akcionog  plana za utvrđivanje ukupnih obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20.05.1992. godine do 19.06.1996. godine. Također, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na 160. Sjednici održanoj 22.12.2010. godine donijela Odluku o usvajanju akcionog plana za izmirenje pravosnažnih sudskih presuda po osnovu ratnih potraživanja;

[8] Riječ je o izmjeni Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza Federacije BiH i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske;

[9] Presuda Runić i drugi protiv BiH, dostupna na http://www.mhrr.gov.ba/PDF/UredPDF/?id=2401.